U Crnoj Gori je tokom prošle i za prvih deset mjeseci ove godine registrovano 6.208 migranata, a nadležni organi su u istom periodu spriječili nelegalan prelazak državne granice za skoro osam hiljada migranata, pokazuju podaci do kojih je došlo Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG).
Migranti koji nezakonito ulaze u Crnu Goru najčešće koriste „zelenu“ granicu prelaza Božaj, gdje im odgovara konfiguracija terena, a rjeđe okolinu graničnog prelaza Sukobin na granici sa Albanijom.
S druge strane, u najvećem broju slučajeva nezakonito pokušavaju izaći iz Crne Gore na granici sa Bosnom i Hercegovinom na teritoriji opština Nikšić i Pljevlja, a rjeđe prema Hrvatskoj i Srbiji.
Migranti često za transport koriste i redovne autobuske linije.
„U posljednjih nekoliko mjeseci su registrovani i pokušaji izlaska iz Crne Gore na graničnim prelazima, u prvom redu prema Srbiji, korišćenjem autobusa i kombi vozila“, kazali su iz MUP-a za DPNCG.
U Crnu Goru najčešće dolaze migranti iz Avganistana, Maroka i Irana a njihova krajnja destinacija od početka krize je neka od razvijenijih zemalja Zapadne Evrope, u zavisnosti od situacije do situacije i povezanosti sa svojim sunarodnicima, te korišćenja mreža krijumčara.
Da krijumčari u velikoj mjeri određuju trasu migrantima potvrđuju i podaci Međunarodne kancelarije za migracije (IOM) Ujedinjenih nacija.
Migranti koji se nadaju EU-Foto:Beta/Rojters
Šefica Kancelarije IOM-a u Crnoj Gori Dušica Živković kaže da je generalno pravilo da svi migranti u nekoj fazi svog puta koriste usluge krijumčara, kao i da je najčešće njihovo putovanje organizovano još na samom polasku.
U izvještaju Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala navodi se da migrant taksi od Pljevalja do srpske granice plaćaju oko 100 eura, a ako se ide ka bosanskohercegovačkoj cijena je veća – od 100 do 150 eura po osobi. Cijene su relativno niske, jer u mnogim slučajevima postoji konkurencija redovnih železničkih i autobuskih linija.
Da bi prešli granicu ilegalni migranti plaćaju oko 350 do 400 eura.
Autori izveštaja citiraju pojedine migrante koji tvrde da neki policajci i graničari učestvuju u kriminalnim radnjama. Za naknadu, oni ne budu u određenom mjestu u određeno vrieme ili čak prevoze azilante i migrante preko granice.
Koliko su krijumčari migranata dobro organizovani i koliko za njih ni korona virus ne predstavlja problem, pokazuje i slučaj iz decembra 2020. kada su turski državljani uhvaćeni na plovilu sa 39 migranata koje su namjeravali da prokrijumčare sa plaže Trsteno. Krijumčarenje su po osobi naplaćivali po 3.500 eura, a za taj nelegalni posao kupili su jahtu „Posejdon“ u Crnoj Gori koju su platili 68.000 eura.
Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv troje turskih državljana K.P, E.G i Y.R, i odlučilo se na sa njima potpiše sporazum o priznaju krivice.
K.P. je tako osuđen zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Oduzeta mu je jahta i sredsta koje je upotrijebljeno za izvršenje krivičnog djela.
Dvojica njegovih saučesnika su zbog krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenja ljudi osuđeni na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od po godinu i dva mjeseca i plaćenim troškovima krivičnog postupka u ukupnom iznosu većemo od 20 hiljada eura, kazali su iz SDT-a za DPNCG.
Iz Tužilaštva nijesu željeli da odgovore na pitanja koliko slučajeva krijumčarenja migranata istražuju, kao i da li među optuženima ima crnogorskih državljana.
Prema podacima koje smo dobili od Sudskog savjeta, zbog krivičnog djela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi, 2020. godine pravosnažno je osuđena 21 osoba, dok su dvije oslobođene optužbi. Od osuđenih njih 19 je dobilo zatvorske kazne od 30 dana do godinu i po zatvora, dok je dvoje kažnjeno novčano.
U ovoj godini do kraja septembra pravosnažno je na zatvorske kazne osuđeno deset osoba, dok oslobađajućih presuda u tom periodu nije bilo. Jedna osoba je kaznjena sa šest mjeseci zatvora a njih devetoro u rasponu od šest mjeseci do tri godine i dva mjeseca zatvora.
Česti pokušaji ilegalnog prelaska državne granice otvaraju pitanje kapaciteta nadležnih organa u borbi protiv krijumčarenja migranata.
Iz MUP-a navode da Granična policija od početka migrantske krize pojačano nadzire prelaze, da je na osnovu budžetskih i sredstava EU poboljšana infrastruktura, ali da zbog konfiguraciju terena crnogorske granice, nepristupačnog brdsko-planinskog područja, prostora za unapređenje rada i nabavku savremenih tehničkih sredstava uvijek ima.
Dušica Živković iz IOM-a, pak ocjenjuje da Crna Gora ima dobar policijski tim za borbu protiv krijumčarenja ali da oni ne mogu sami postići sve.
„Kada govorimo o krijumčarenju, tu je neophodan sveobuhvatan pristup, direktna komunikacija sa tužilaštvom, multidisciplnarni timovi, ozbiljna tehnička podrška, prekogranična saradnja. Formiranje udarnih grupa se pokazalo kao odličan model rada u borbi protiv krijumčarenja“ zaključuje šefica Kancelarije IOM-a u Crnoj Gori.
Podaci Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala pokazuju da tržište krijumčarenja migranata na Zapadnom Balkanu vrijedi najmanje 50 miliona eura godišnje.
Traže status pa nezakonito nastave putovanje ka EU
Većina migranata koja ilegalno uđu u Crnu Goru, prema zvaničnim podacima, traže međunarodnu zaštitu. Shodno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca, oni se ne kažnjavaju za nezakoniti ulazak u našu zemlju, već se upućuju da zahtjev za zaštitu (azil) podnesu nadležnoj službi MUP-a, odnosno Direkciji za azil.
Migranti se potom smještaju u Centar za azilante koji je otvorenog tipa, dobijaju identifikacione potvrde i imaju pravo na boravak do okončanja postupka.
„Međutim, mnogi od njih ne čekaju okončanje postupka po podnijetom zahtjevu za azil već pokušavaju nezakonito da izađu. Prateći balkansku rutu, možemo konstatovati da se kao najčešći izlazi iz Crne Gore koriste Bosna i Hercegovina i Hrvatska“, naveli su iz MUP-a.
Borislav VIŠNJIĆ
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Bezbjednost za ljude i granice – borba protiv krijumčarenje migranata na Zapadnom Balkanu”. Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju stavove donatora.
