Prije više od tri mjeseca, na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), privedeni su i pritvoreni nekadašnji članovi odbora direktora Plantaža AD Veselin Vukotić (predsjednik borda 2006 -2020.), Božo Mihailović, Dušan Perović, Anica Hajduković, Đorđije Rajković i Sead Šahmanović. Potom se, krajem avgusta, u pritvoru našla i dugogodišnja izvršna direktorica kompanije Verica Maraš (njen mandat je trajao od 2008. do 2020.).
Iako su, u međuvremenu, pušteni iz pritvora, svi oni se sumnjiče da su u slučaju briketi „zloupotrijebili položaj u privrednom poslovanju u pogledu raspolaganja tuđom (državnom) imovinom“ tako što nijesu obavljali svoju dužnost, odnosno, zato što su donosili nezakonite odluke na štetu državne kompanije kojom su upravljali. Time su, prema navodima iz istrage, pribavili protivpravnu imovinsku korist preduzeću OMP Engineering u ukupnom iznosu od 5,28 miliona eura.
To je, ipak, samo jedan od sumnjivih poslova Plantaža pod rukovodstvom predvođenim dvojcem Maraš – Vukotić, o kojima su zviždači, mediji, NVO i političke partije obavještavali javnost i tužilaštvo. Samo je Valerija Saveljić, nekadašnja finansijska direktorica Plantaža, SDT-u podnijela niz prijava u kojima upravi kompanije spočitava više krivičnih djela – od falsifikovanja bilansa do štetnih poslova u kojima su Plantaže oštećene za stotine hiljada, odnosno milione, eura.
„Ja sam još 2016. godine tužilaštvu predala krivičnu prijavu zbog prodaje vina u plastičnoj ambalaži od dva litra po cijeni od 1,05 eura. Prosječna cijena vranca na zalihama tada je bila 0,91 euro za litar u rinfuzi, bez ambalaže“, navodi Saveljić precizirajući da je kupac oko 600.000 litara vina bio zagrebački Platinum. „Tako je kompanija po prodatom litru gubila najmanje 45 centi, odnosno, ukupno nekih 270 hiljada eura“.
Slijedio je sličan posao sa kruševačkim Rubinom kome je milion litara lozovog destilata prodato kao 620 hiljada čistog alkohola, po cijeni od 2,4 eura za litar alkohola. „Prodavali su sirovi lozovi destilat, koji mi dobijamo destilaciom vina“, precizira Saveljić. „Za proizvodnju jednog litra 100 % alkohola Plantažama treba 11 litara vina. E, oni su tih 11 litara vina prodali po cijeni od 2,4 eura, što je proizvelo gubitak od skoro 6,5 miliona“. Naša sagovornica se prisjeća da tu prijavu nije podnijela ona, već je to uradila Agencija za sprječavanje korupcije, nakon što joj je dala status zviždača.
Uz ove, SDT je u vidu krivičnih prijava iz Plantaža dobio još zanimljivih priča, sve do one s početka godine o prodaju tri miliona litara vina Neksanu Miodraga Dake Davidovića po cijeni od 43 centa po litru (taj posao odradila je nova uprava), ali je slučaj briketi jedini za sada proizveo vidljivu reakciju tužilaštva i njihovih istražitelja iz Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). A i tu je reakcija Tužilaštva uslijedila tek kada je novo rukovodstvo Plantaža podnijelo krivičnu prijavu protiv Maraševe, Vukotića, Mihailovića i nekadašnjeg direktora sektora pravnih i opštih poslova Miroslava Vukovića.
U središtu istrage je partnerstvo Plantaža i kompanije OMP Engineering (u daljem tekstu OMP) u poslu izgradnje fabrike briketa od otpada dobijenog orezivanjem vinograda. Fabrika nikada nije proradila a Plantaže su umjesto očekivane dobiti pretrpjele višemilionski gubitak.
Početak je obećavao
Plantaže su 17. novembra 2009. objavile javni poziv za prikupljanje pismenih ponuda „u cilju rješavanja problema otpadnih sirovina i otpadnih voda koje nastaju u procesu proizvodnje, a posebno otpada koji se javlja orezivanjem vinove loze i stabala“. Tražio se investitor sa kojim će ući u zajednički posao tako što će da izgradi objekat (fabriku) kupi opremu za proizvodnju briketa i garantuje plasman gotovih proizvoda.
Pored osnovnih, pred investitora su, tenderom, postavljeni i tzv. kumulativni uslovi: da posjeduje višegodišnje iskustvo u proizvodnju briketa (reference u realizaciji sličnih projekata), ima novac neophodan za realizaciju posla i da predoči dokaze o obezbijeđenom plasmanu gotovih proizvoda.
Četiri kompanije su dostavile ponudu za gradnju briketa. Komisija za otvaranje ponuda odbacila je ponudu italijanske Gestioni & Constructioni kao „nejasnu i uopštenu“ dok su ponude KLT Consult Hanover i Depureco S.P.A. odbijene kao „neinteresantne“.
Pregovori su započeti sa OMP, novoosnovanom firmom iz Podgorice koju su formirali: Oleg Obradović (30 odsto vlasništva), Miodrag Ivanović (30 odsto), Predrag Bošković (30 odsto) i pravno lice Consulting Company doo Zenica (10 odsto vlasništva). OMP nije imala traženo iskustvo ali ni novac potreban za investicije. Umjesto toga je iz Prve banke stigla Potvrda, izdata 3. decembra 2009, kojom se navodi da osnivači OMP kod te banke imaju deponovana sredstva dovoljna za finansiranje projekta.
Obradović i Ivanović - Foto: Luka Zeković (Vijesti)
Što se tiče tražanih garancija o plasmanu proizvodnje (briketa) iz buduće fabrike, istražitelji SDT-a navode: „U cilju dokazivanja i zadovoljavanja uslova koji su propisani javnim pozivom, OMP je dostavio pregled 10 stranica odštampanih sa interneta koji su navodno potencijalni kupci briketa koji nikada nijesu proizvedeni od strane OMP-a, kao i tri dopisa o navodnim namjerama za poslovnu saradnju sa preduzećima sa kojima OMP ni tada ni do danas nije imao poslovnu saradnju“.
Ove „sitnice“ nijesu omele zvaničnike Plantaža da uđu u pregovore o zajedničkom poslu. Za početak, naručena je studija izvodljivosti. Taj dokument je izradio Željko Cumbe, samostalni konsultant i ekspert za bio masu ali i vlasnik Consulting Company koja u OMP ima 10 odsto vlasništva. Prema tadašnjoj analizi, posao je obećavao višedecenijski profit sa projektovanim prihodom od 1,7 – 2 miliona u prvih šest godina i povratom investicije (3,2 miliona) za četiri godine.
Plantaže i OMP, 20. septembra 2010, osnivaju zajedničko preduzeće – Plant OMP. Osnivački ulog je dogovoren u srazmjeri 50:50, iako su investitori u početnoj ponudi predložili da se vlasništvo dijeli u odnosu 70:30 u njihovu korist, što je podrazumijevalo da OMP snosi troškove izgradnje i opremanja fabrike. Promjena plana „nije pokrivena odgovarajućim odlukama Odbora direktora Plantaža“, konstatuju istražitelji tužilaštva.
Ugovorom o osnivanju Plant OMP-a, Plantaže su se obavezale da će godišnje obezbijedi minimalno 10 hiljada tona sirovine (lozova orezina), a potpisan je i poseban ugovor o načinu isporuke sirovine i cijeni koja, predviđeno je, ne može biti manja od 20 eura po toni. Određena je lokacija, objekat je izgrađen, kupljena je i montirana oprema za proizvodnju. Nakon toga se ispostavilo da fabrika ne može da radi.
U dokumentima tužilaštva u koje smo imali uvid, citira se „dopis bez broja i datuma“ koji je Petar Šćepanović, direktor Plant OMP upitio projektantu i dobavljaču opreme - Consulting Company Željka Cumbe. Šćepanović, nakon isporuke opreme i njene montaže, konstatuje da „ni jedan od isporučenih djelova ne odgovara specifikaciji koja je ponuđena, a u pitanju je glavna oprema za proizvodnju briketa: ulazni transporter za sirovinu, grubi usitnjivač, lančani transporter, fini usitnjivač, separator nečistoća, ciklonska baterija i transportna traka za usitnjenu masu. Uz to, jedan dio opreme je polovan (repariran) iako je trebala biti isporučena nova oprema...“.
Iako ne radi, zbog neupotrebljive opreme, Plant OMP je kreditno zadužena za iznos veći od dva miliona eura. Umjesto da bude prerađena, prikupljena sirovina je propadala (šteta procijenjena na više od 750 hiljada eura) ili je prodavana firmi Briket doo iz BiH, dok su u krugu neupotrebljive fabrike povremeno skladištene palete. Pokazaće se u nastavku priče – takođe na teret državne kompanije. A akcionari su se sve glasnije pitali zašto fabrika briketa, umjesto da donosi, nosi novac Plantaža (2015. je iznos od 941.000 eura dat kompaniji Plant OMP knjižen kao „kratkoročni finansijski plasmani“).
Menadžment Plantaža na sve to ne reaguje. Sve do novembra 2014. kada OMP podnosi tužbu tražeći raskid ugovora o osnivanju Plant OMV, naknadu štete (dva miliona) i isplatu izgubljene dobiti (četiri miliona eura). Plantaže su, u februaru naredne godine, odgovorile protivtužbom.
Svoju tužbu vlasnici OMP-a (Predrag Bošković je dva mjeseca ranije svoj osnivački ulog prodao Olegu Obradoviću) baziraju na Studiji Željka Cumba koja je urađena u martu 2014. Za razliku od prethodnih analiza, Cumba u toj Studiji zaključuje da ne postoji dovoljna količina bio mase za proizvodnju briketa i tople vode zbog čega bi, navodno, trebalo zamijeniti dio instaliranih postrojenja u fabrici. Potom bi, zaključuje autor, Plant OMP mogla da radi, ali uz znatno manji profi od ranije predviđenog. Cumba projektuje duplo manji prihod po godini – od 750 do 900 hiljada eura (prethodno 1,7-2 miliona) i povrat investicije od 2,3 miliona za sedam godina (prema ranijoj računici – za četiri).
Vještak demantuje suvlasnike
Pravni zastupnici Plantaža, advokatska kacelarija Ane Đukanović, angažuje vještake koji negiraju navode suvlasnika OMP-a. Tako vještak poljoprivredne struke Rade Mijović, u aprilu 2018, utvrđuje da je deponovana količina sirovina za proizvodnju briketa (11,2 hiljada tona) „više nego dovoljna za proizvodnju“ te da je neiskorišćavanjem i propadanjem bio-mase došlo do nenadoknadive štete po Plantaže u iznosu većem od 750 hiljada eura. Istovremeno, vještak mašinske struke Goran Delić konstatuje da fabrika ne može da proizvodi pošto je instalirana tehnologija za proizvodnju briketa od orezine loze „potpuno promašena“.
Advokatica Ana Đukanović zastupala Plantaže
I pored toga, Verica Maraš u septembru 2019. formira Komisiju koja treba da predloži rješenje problema sa fabrikom briketa i pokreće inicijativu za zaključenje poravnanja sa OMP-om, navodeći da su vođeni razgovori sa vlasnicima te kompanije i da je stav da se pristupi međusobnim pregovorima u cilju zaključenja sudskog spora (poravnanja). Krajem novembra, dvanaest dana pošto je u Privrednom sudu održano poslednje ročište u sporu OMP – Plantaže, direktorka Obradovićeve kompanije Nataša Obradović predlaže (dopis br. 2/19) da u cilju okončanja sudskog spora Plantaže postanu 100 % vlasnik Plant OMP, u zamjenu za 60.000 m2 zemljišta koje je u njenom vlasništvu u Donjim Kokotima.
Četiri dana po prijemu predloga iz OMP, Veselin Vukotić „u formi teza“ bordu dostavlja elaborat o potrebi poravnanja. Taj prijedlog je usvojen početkom decembra 2019.
Konačno, 19. decembra 2019, Komisija na sastanku kome su prisustvovali Božo Mihajlović i Verica Maraš (istražitelji SDT tvrde da taj sastana nikada nije održan) donosi zaključak da je „nesumnjivo opravdano“ prihvatiti prijedlog OMP.
Sastavni dio tog izvještaja postaje računica prema kome se, zbog skladištanja paleta u krugu fabrike briketa, udio OMP u fabrici uvećava za 113,5 hiljada eura, dok se udio Plantaža umanjuje za isti iznos. U najkraćem: nekome je palo na um da skladištenje paleta u krugu zatvorene fabrike treba platiti po redovnoj cijeni zakupa skladišnog prostora (4,5 eura mjesečno po skladišnom mjestu). Tako su, izračunato je, Plantaže uštedjele 227 hiljada eura na štetu Plant OMP. Potom je pola tog iznosa dodato na konto OMP, a pola skinuto sa procijenjene imovine Plantaža u zajedničkoj firmi. „Ovakvim obračunom i saldiranjem priznato je nepostojeće potraživanje OMP, a sa druge strane nepostojeći trošak na štetu Plantaža“, konstatuje se u prijavi kojom se trenutno bavi SDT.
Ni to nije bilo dovoljno, pa se većina u bordu, krajem decembra 2019, saglasila sa prijedlogom Miroslava Vukovića, tadašnjeg direktora pravnog sektora, da prilikom utvrđivanja vrijednosti uloženih sredstava u opremu „ne treba vršiti revalorizaciju uloga osnivača po sadašnjoj vrijednosti“. To znači da je prihvaćena nabavna cijena (neupotrebljive i dijelom polovne) opreme, umjesto da je ona umanjena makar za iznos amortizacije u periodu od nepunih 10 godina, čime bi troškovi Plantaža bili umanjeni za makar 50 odsto. Ovaj izvještaj nije potisao Samo Jovićević, predstavnik Sosiete Generale Banke u bordu direktora.
Odbor direktora Plantaža, 13. marta 2020, nalaže da se zaključi vansudsko poravnanje sa OMP, tako što će im se ustupiti zemljište površine 37.000 m2 i isplatiti 350.000 eura. U SDT-u su izračunali da, po ovom sporazumu, ustupljeni kvadrat zemljišta vrijedi 28,3 eura, iako su procjenitelji Rade Mijović i Dragan Pavićević nekoliko mjeseci ranije, na zahtjev Plantaža, utvrdili da je najniža cijena tog kvadrata 41,6 eura.
Pošto su zakasnile sa plaćanjem, Plantaže je, krajem prošle i početkom ove godine, novčani dio poravnanja koštao oko 380 hiljada zbog pripadajućih kamata. Novac je namiren prinudnom naplatom. A čim se Plantaže uknjiže kao jedini vlasnik fabrike briketa, Oleg Obradović može pokrenuti postupak za naplatu više od milion eura koje je, za račun Plant OMP, garantovao kod Hipotekarne banke.
„Kompanija će iskoristiti svoje pravo i u krivičnim postupcima koji se vode protiv članova bivše uprave postaviti imovinsko-pravni zahtjev o naknadi štete ako optuženi budu osuđeni za krivična djela koja im se stavljaju na teret“, najavljeno je, u septembru, iz Plantaža.
Autor: Zoran Radulović
Ovaj projekat finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.
