Petnaest godina nakon ubistva Duška Jovanovića, vlasnika i urednika lista Dan, malo je vjerovatno da će njegova porodica i prijetelji dočekati zadovoljenje pravde.
Ni formiranje Komisije za istrage napada za novinare, rasprava na skupštinskom Odboru za bezbjednost prije nekoliko godina, izjave zvaničnika da policija još radi na tome, ne ukazuju na bilo kakav napredak... Nedostatak političke volje za nekadašnjeg oštrog kritizera vlasti, problematičan profesionalizam i postupanje tužilaca i policije, samo su neki od elemenata zbog kojih je ovaj tragični događaj biti zataškan. Takođe i traljav sudski postupak sa bezbroj indicija koje nikad nijesu temeljno istražene.
Da li bi se odmaklo dalje da je bilo promjene vlasti, poput razrešenja ubistva Slavka Ćuruvije u Srbiji gdje je bila umješana državna bezbjednost, za sada je pitanje bez odgovora.
Nama u medijskoj zajednici ostaje da i dalje tražimo i insistiramo da ova tragedija, kao i teški napadi na Tufika Softića, Mladena Stojovića, pokušaj ubistva ili opomena Oliveri Lakić, budu pravosnažno okončani.
Državna je dužna da nam kaže koji su motivi napada i ubistva kolega koji su pisali ISKLJUČIVO O ORAGNIZOVANOM KRIMINALU. Ko ih je organizovao, poslao izvršioce i jesu li imali pomagače u djelovima bezbjednosnih službi?
Dok to ne znamo, imamo puno pravo da vjerujemo da državi NE SMETAJU napadači na novinare i vlasnike medija, iako se deklarativno zalaže za njihovo otkrivanje.
Jubileji kao ovaj, na žalost sve više to potvrdjuju.
Generalna sekretarka DPNCG
Mila Radulović
