Novinarska profesija je vremenom u svakom smislu postala „ženska“, osim kada je riječ o položaju novinarki koje obavljaju jedan od najodgovornijih poslova u zemlji. Podaci su pokazali da je angažovanje novinarki u odnosu na kolege najmanje duplo veće po svim temama, izuzev sporta. A šta je sa uslovima u kojima novinarke u Crnoj Gori rade?
NVO „Ženska akcija“ je 2003. godine sprovela istraživanje koje je pokazalo da su žene najzastupljenije u podnožju piramide rukovođenja u sferi informasanja. Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) realizovalo je novo istraživanje u okviru kog je sprovedeno dubinsko intervjuisanje 70 novinarki, što je 23,5 odsto od ukupnog broja onih koje rade u posmatranim medijima. Istraživanje je vođeno od jula 2019. do decembra iste godine.
S obzirom na 8.mart, podsjećamo gdje smo i kako stojimo.
Novinarke koje rade u dnevnim medijima svoj radni dan završavaju oko 18 sati ili kasnije što im uskraćuje vrijeme kako za odmor tako i za privatne obaveze.
Podatak da više od 65 odsto intervjuisanih novinarki ima slobodno vrijeme koje može da posveti sebi samo donekle, rijetko ili nikako, dovoljno govori o njihovoj preopterećenosti porodičnim i profesionalnim obavezama. Želja da novinarke pokažu svoje super - sposobnosti i ponašaju se u skladu sa očekivanjima društva, stavlja ih u raskorak između zahtjeva patrijarhata i tereta njihovih obaveza u porodičnom i profesionalnom životu. Nakon svega, ostaje malo slobodnog vremena za sebe što je, kako kažu, na posljednjem mjestu.
Sa druge strane, u Crnoj Gori i dalje važi praksa da vodeće funkcije pokrivaju muškarci. Neke od ispitanica ispričale su da žena nije postavljena na uredničku poziciju jer je direktor prokomentarisao da je bolje da to radi muškarac jer “neće otići na porodiljsko”. Ispitanice su zapažale da se novopečena mama nakon povratka sa odsustva “tretira kao početnica u poslu” iako iza sebe ima dugo godina radnog iskustva. Druge su pak, odgađale majčinstvo zbog straha da će biti degradirane nakon povratka na posao.
Samo oko 13 odsto novinarki prepoznaje neravnopravan položaj sa muškim kolegama nakon posla.
Stres i pritisci
Preko 65 odsto intervjuisanih novinarki smatra da je novinarski posao loše ili jako loše plaćen uz objašnjenje da su plate manje od državnog prosjeka iako je riječ o teškom I zahtjevnom poslu koji iziskuje preveliku odgovornost u odnosu na visinu plate koja, kako kažu, nije dovoljna ni za “puko preživljavanje”. Novinarke se žale na ogromnu količinu stresa, razne obllike pritisaka, nedefinisano radno vrijeme koje je često mnogo duže od osam radnih sati, rad vikendima i praznicima bez rješenja o stalnom zaposlenju, a posljedica je nesređen život i mnogo trošenja u svakom smislu.
Prepoznajemo li seksualno uznemiravanje?
Oko 25 odsto ispitanih novinarki ima saznaja da su koleginice doživjele seksualno uznemiravanje na poslu, dok oko 9 odsto njih navodi da je moguće da su čule o takvom ponašanju ali da nijesu sasvim sigurne u to.
Problematika leži u tome da ljudi često nijesu svjesni da je riječ o samom seksualnom uznemiravanju jer su mnogi oblici socijalno prihvatljivi. Uz opasku da mnoge novinarke ne znaju šta zapravo podrazumijeva seksualno uznemiravanje, dio učesnika fokus grupe iznio je zapažanje da mnoge žene prihvataju takvo ponašanje.
“U patrijarhalnom društvu normalno je da se žene pa i novinarke oslovljavaju sa ‘lutko’, da se komentariše njihov izgled i oblačenje , da im se poručuje da su seksi... ali mnogo žena to prihvata“. “Žene vjerovatno sve to prihvataju i ne reaguju zato što misle da bi ih svi ismijali, Komisija za mobing bi ih ismijala – pitali bi se šta ova žena prijavljuje. Svi mi pređemo preko mnogih oblika seksualnog uznemiravanja, to ne primjedujemo i nijesmo svjesni toga.” Vrlo je zabrinjavajće i to da je 27 odsto ili jedna od četiri novinarke obuhvaćene istraživanjem potvrdila da je doživjela seksualno uznemiravanje ili je moguće da joj se to desilo, a nekoliko učesnika fokus grupe tvrde da “žene koje su šefice češće od njihovih kolega mobinguju zaposlene nezavisno od pola“.
„Crnogorci ne bi da se miješaju u ženska posla“
S tim u vezi, podizanje svijesti o položaju novinarki je od izuzetnog značaja jer se rodna ravnopravnost ne odnosi samo na žene nego na cjelokupno društvo.
Odgovarajući na pitanje zašto je na seminarima i obukama malo muškaraca, objasnili su da većina društva ovu temu povezuje sa ženskim pravima, a da se“tradicionalno Crnogorci ne miješaju u ženska posla, i da je onda to signal da muškarcima nije mjesto u toj priči”.
Novinari smatraju da muškarci i žene nijesu ravnopravni u Crnoj Gori ali da su danas ravnopravniji nego ikada, mada, kako kažu, i dalje ima ostataka patrijarhata. Zaključuju da Crna Gora ima dobre zakone koji omogućavaju jednaka prava svima, ali da se zakoni ne primjenjuju u praksi kako treba.
