Sporazumno priznanje krivice, koje je prethodnih godina obilno korišćeno u Specijalnom državnom tužilaštvu, ubuduće ne bi trebalo da se primjenjuje u predmetima trgovine ljudima, nasilja u porodici i krivičnim djelima protiv polnih sloboda (dječja pornografija, posredovanje u prostituciji, obljuba nemoćnih osoba, nedozvoljene polne radnje …)
Tako će biti kada počnu da važe izmjene Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), koji je sada tek u nacrtu.
Procedura je takva da bi najprije Vlada trebalo da utvrdi predlog, a zatim ga usvoji Skupština, pa tek onda stupa na snagu.
Na ovaj način donekle će biti uvažene primjedbe Evropske komisije iz Izvještaja o napretku za 2020.godinu, koja je preporučila Crnoj Gori da “preduzme i konkretne mjere za ograničavanje korištenja sporazuma o priznanju krivnje na izuzetne slučajeve, kako bi se povećala transparentnost i vjerodostojnost pravosudnog odgovora na organizovani kriminal putem politike odvraćanja i dosljednijeg kažnjavanja”.
Sadašnjim ZKP-om predviđeno je da se sporazum sa okrivljenim može sklopiti za sva krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, osim za terorizam i ratne zločine. Te stavke ostaju u ZKP-u, koji je ljetos bio na javnoj raspravi ali je zbog odmora retko ko ispratio sadržaj predloga Ministarstva pravde.
Uprkos domaćih kritika izmjene pokrenula EU
U izmjene se krenulo nakon primjedbi EK, a nakon što se broj potpisanih sporazuma o priznanju krivice uvećavao iz godine u godinu. Podaci pokazuju da je na početku, primjena ovog instituta bila rijetka za koruptivna krivična, dok se u posljednjih pet godina on primjenjuje učestalo - bez obzira na težinu krivičnog djela i visinu štete po budžet Crne Gore.
Za prvih šest mjeseci 2021. godine specijalni tužioci zaključili su 47 sporazuma o priznanju krivice, dok su u 2020. zaključili 81 sporazum. U 2019. godini zaključeno je 40, u 2018. godini 43, u 2017. godini 32 sporazuma, u 2016. godini 28, a u 2015. godini četiri sporazuma.
Kada je institut sporazuma o priznanju krivice uveden u pravni sistem Crne Gore Zakonikom o krivičnom postupku iz 2009. godine, kao krucijalan razlog navođena je potreba za racionalizacijom krivičnih postupaka, njihovom efikasnošću i zadovoljenjem pravde. Deceniju kasnije, dio koji se odnosi na “zadovoljenje pravde” praksa pretvara u suprotnost. To je konstatovano i u Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2021. godinu, gdje se upozorava da učestala primjena sporazuma nije dovela do smanjenja kriminala, te da u predmetima teškog i organizovanog kriminala imamo nesrazmjerno niske kazne u poređenju sa težinom krivičnog djela.
Iz nadležnog - Ministarstva pravde krenuli su zatim u preispitivanje “nedostataka” u primjeni. U ekspertizi Savjeta Evrope koju je resor Marka Kovača tražio, podsjeća se na stavove EK ali i na obaveze države da poštuje standard organizacije čija je članica.
Kako saznajemo, eksperti su naveli da tijelo SE koje se bavi praćenjem suzbijanja trgovine ljudima (GRETA) smatra da krivična djela u njihovoj nadležnosti treba da budu izuzeta iz mogućnosti sklapanja nagodbi sa okrivljenima, upravo zbog njihove prirode i “specifičnog načina činjenja”.
Američki Stejt department je u ovogodišnjem izvještaju, kako je prenijela Radio Slobodna Evropa, naveo da crnogorska Vlada nije ispunila minimalne standarde u nekoliko ključnih oblasti. “Istražen je manji broj slučajeva i procesuirano manje osumnjičenih za trafiking. Smanjeni su napori za zaštitu žrtava, uključujući i izdvajanje manje resursa za sklonište žrtava trgovine ljudima koje vodi nevladina organizacija. Identifikovan je manji broj žrtava i nedovoljno je napora za pronalaženje žrtava među tražiocima azila, migrantima, i sezonskim radnicima”.
Među preporukama su, kako se navodi, sugerisane istrage, krivično gonjenje i kažnjavanje trgovca ljudima prema krivičnom zakonu, kao i osnaživanje napora za identifikovanje žrtava trgovine ljudima.
Međutim, istovremeno SDT je sklopio brojne sporazume koji su bili upravo suprotni tome.
Tako je turski državljanin Ejup Guler u maju 2021. godine sklopio sporazum o priznanju krivice za stvaranje kriminalne organizacije, nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi. Iako je za pripadnika kriminalne organizacije zaprijećena kazna od jedne do osam godina, SDT se dogovorilo sa okrivljenim da bude osuđen na šest mjeseci. Guler je i za krivično djelo krijumčarenje ljudi dogovorio kaznu od devet mjeseci, mada je zaprijećena kazna od jedne do deset godina. Osuđen je na jedinstvenu kaznu od godinu i dva mjeseca zatvora. Sa identičnim kaznama ispod zakonskog minimuma prošao je i njegov saučesnik Jildiz Ramadan.
Treći član grupe, turski državljanin K.P. koji je kako se navodi u zaključenom sporazumu „navodno neosuđivan“, osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora. I njemu je, dogovorom sa tužiteljkom Jovićević, izrečena kazna ispod zakonskog minimuma.
Jednako blagonaklon odnos SDT je imalo i prema šefovima kriminalnih organizacija iz Crne Gore, pa je u februaru 2021. godine sklopljen sporazum sa Ljubomirom Đedovićem da, kao šef kriminalne organizacije, bude osuđen na kaznu od tri godine (zaprijećeno tri do 15 godina zatvora), dok je za krijumčarenje ljudi osuđen na šest mjeseci, iako je zaprijećena kazna od jedne do deset godina. Tako je na kraju osuđen na jedinstvenu kaznu od tri godine i dva mjeseca, uz novčanu kaznu.
Sve ovo piše u dokumentima, objavljenim na sajtu pravosuđa.
Zaštita za žrtve nasilja
Savjet Evrope je u mišljenju Ministarstvu, u koje smo imali uvid, podsjetio da primjena alternativnih oblika kažnjavanja u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u porodici, gdje spade i sporazumno priznanje krivice, ima negativne uticaje na žrtve.
Priroda tih krivičnih djela je da žrtvu uvijek ostavlja u osjećaju srama, bespomoćnosti i ranjivosti, dok počinilac ostavlja utisak moći, zaključili su eksperti SE.
Zato u članu Nacrta ZKP-a , koji se tiče sporazumnog priznanja krivice, o kome će se Skupština tek izjasniti, sada stoji da se ona mogu primjeniti “za krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti, osim krivičnih djela terorizma, ratnih zločina, trgovine ljudima, nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici i krivičnih djela protiv polnih sloboda”.
Iz Ministarstva pravde su tokom izrade izmjena ZKP-a, odgovorili, da su nakon Izvještaja o napretku, formirali radnu grupu koja uz podršku Savjeta Evrope, treba da uradi analizu o primjeni Sporazuma o priznanju krivice za period 2010-2021. godine.
“Ova analiza će sadržati zapažanja u odnosu na pravni okvir kada je u pitanju ovaj institut, analizu zaključenih sporazuma o priznanju krivice kod naročito osjetljivih krivičnih djela, analizu koja je dobra praksa tog državnog tužilaštva, a šta su nedostaci u praksi”, navodi se u odgovoru Ministarstva.
Strože sankcije nisu prošle ni u SAD
Prema ocjeni advokata Aleksandra Đurišića razumljiva je skepsa zbog primjene sporazuma o priznanju krivice, jer su se pred sudovima uglavnom našli ljudi sa “margina kriminala i korupcije”. On kaže da ga treba doraditi ali zadržati, zbog, kako navodi, “velikog broja prijava i lošeg sudstva”. Smatra da ne treba uvoditi strože kazne i sankcije jer taj koncept nije dao očekivane rezultate u SAD-u, Japanu…
Rješenje vidi u oduzimanju imovine i ideji donošenja zakona o porijeklu imovine. “Država bi trebalo da gleda svoj interes i interes građana. Trebalo bi oduzeti imovinu i finansije, dok bi nagodba oko kazne trebalo da bude motiv za potpisivanje sporazuma. Dakle, država treba da vrati taj novac. Pitanje da li je po nečijem ukusu izrečena zatvorska kazna, postaje relativno u tim okolnostima, a ako se osuđeni ponovo vrati u svijet kriminala, naravno da će dobiti strožu zatvorsku kaznu”, kaže Đurišić.
Smatra da bi i u Zakonu o porijeklu imovine trebalo povećati prag vrijednosti imovine koja se provjerava. “Ostane li na minimumu od 50.000 eura, cijenim da će to biti samo radi zastrašivanja stanovništva a ne vladavine prava, razvoja demokratije i ukupnog sistema vrijednosti, što bi trebalo da bude glavna intencija donošenja tog zakona”, navodi.
I SE podsjeća na taj problem, koristeći podatke Evropske Komisije iz Izvještaja o napretku.
“… Korišćenje sporazuma o priznanju krivice i dalje je bilo široko rasprostranjeno u predmetima organizovanog kriminala i drugih teških krivičnih djela, s nerazmjerno niskim kaznama, novčanim kaznama i zapljenom imovine u poređenju sa težinom krivilnog djela. Trend je potvrđen u prva tri mjeseca 2021., s još šest osuda, sve na osnovu sporazuma o priznanju krivice. Kazne u kontekstu sporazuma o priznavanju krivice su se kretale od tri mjeseca do dvije godine i šest mjeseci zatvora i novčanih kaznih od 1.500 do 40.000 eura. U drugim slučajevima presuđenim bez sporazuma o priznanju krivnje, uključujući za teško ubistvo izrečene su kazne do 18 godina zatvora.”
Napori SDT-a tokom mandata glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića da zaustavi korupciju, završavali su se primjerima da se isplati prevariti državu:
Najpoznatiji slučaj takozvane visoke korupcije je onaj bivšeg državnog i zvaničnika Demokratske partije socijalista Svetozara Marovića. On je 2017. godine sa Specijalnim tužilaštvom potpisao dva sporazuma o priznanju krivice za organizovanje kriminalne grupe, što ga je obavezivalo na kaznu zatvora od 50 mjeseci, da državi plati odštetu od 1,1 milion eura i 100.000 eura u humanitarne svrhe.
Marovićeva, sada zastarjela, kazna zatvora bila je zamjena za novčanu od 1,1 miliona eura koju nije platio, a zastara je nastupila 28. juna 2021. godine. I dalje je aktivna glavna presuda Višeg suda u Podgorici kojom je Marović osuđen na kaznu zatvora od tri godine i devet mjeseci.
Marovićev sin Miloš, takođe je osuđen kao član kriminalne grupe na 11 mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 385.000 eura, koju je platio. Nakon što je dobio državljanstvo Srbije, zatražio je da u toj zemlji odsluži kaznu. U septembru 2020. nastupila je zastara i za njegovu kaznu zatvora.
Vlasnici privatnih građevinskih firmi “Tošković” i “Fidija” u aferama poznatim kao “Vardar” i “Klap” po sporazumima o priznanju krivice pravosnažno su osuđeni za krivična djela stvaranja kriminalne organizacije i utaje poreza i doprinosa, a visina štete, u oba slučaja, iznosila je skoro devet miliona eura. Ivica Tošković se obavezao da državi vrati 140 hiljada ostvarene dobiti i plati novčanu kaznu u iznosu od 40 hiljada eura. Viši sud ga je osudio i na godinu dana uslovne zatvorske kazne.
Afera „Klap”, uz aferu „Vardar”, predstavlja jednu od najvećih afera utaje poreza i doprinosa koja je otkrivena u Crnoj Gori u posljednje vrijeme. Obuhvatila je na desetine lica i kompanija koje su vršile nezakonit povraćaj PDV-a, tajile poreze i doprinose, ali i izvlačile dobit iz kompanija posredstvom fiktivnih faktura. Samo u toj aferi, budžet je oštećen za više od pet miliona eura.
Na osnovu sporazuma o priznanju krivice sa 1.841.643 eura nadoknađena je materijalna šteta budžetu, 246.000 eura je iznosila plaćena novčana kazna, a 961.140 eura odloženo krivično gonjenje. Ove kompanije, i nakon takvih prevara, i dalje nesmetano učestvuju i bivaju birane na tenderima za izvođenje radova od strane državnih organa.
Uslovne presude za prevaru države
Prema podacima dobijenim iz Specijalnog državnog tužilaštva, samo tokom posljednje tri godine zbog krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i utaja poreza i doprinosa zaključeno je 26 sporazuma o priznanju krivice. Na osnovu njih, izrečeno je pet zatvorskih i 20 uslovnih kazni, dok je ukupni iznos novčane kazne kao sporedne u pomenutim sporazumima iznosio svega 210.000 eura. Jedan sporazum odbijen je od strane suda.
Za isti trogodišnji period, zbog krivičnog djela utaja poreza i doprinosa, potpisano je 26 sporazuma o priznanju krivice. Presudama su okrivljeni osuđeni na jednu zatvorsku i devet uslovnih kazni, novčanu kaznu kao sporednu u ukupnom iznosu od 188.000 eura.
Na ime protivpravno stečene imovinske koristi uplaćeno je 365.000 eura. Za 16 sporazuma sud nije donio presudu u izvještajnom periodu.
SDT u svojim godišnjim i polugodišnjim izvještajima obrazlaže zaključene sporazume (koliko ih je zaključeno, za koja krivična djela, detalje presuđene kazne, iznos troškova postupka). Ono što se ne navodi jeste koliko su okrivljeni sa kojima su sklopljeni sporazumi oštetili budžet.
Da se u ovakvim slučajevima izriču minimalne ili kazne ispod granice propisane zakonom, konstatovali su domaće i inostrane sudije u Analizi kaznene politike za najteža krivična djela, koju je prošle godine objavio Vrhovni sud Crne Gore.
Oni su analizirali pravosnažne presude koje je Viši sud u Podgorici donio u 2017, 2018, i u prvoj polovini 2019. godine. Od 29 presuda za organizovani kriminal koje je Viši sud donio tokom tog perioda, 58,3 odsto riješeno je na osnovu sporazuma o priznanju krivice, između okrivljenih i SDT-a.
Za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, sporazumima je „dogovarana“ i presuđivana kazna u rasponu od tri mjeseca do dvije godine, pokazala je analiza.
„Generalno, zapaženo je da je sud u 90 odsto slučajeva izricao kazne ispod granice propisane zakonom, jer je utvrdio da postoje naročito olakšavajuće okolnosti i shodno tome ocijenio da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. Samo u odnosu na šest okrivljenih lica, sud nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne“, navodi se u analizi.
Primjena sporazuma o priznanju krivice počela je 27. februara 2010. godine i do 2012. na taj način riješeno je svega 36 predmeta.
Od 2015. godine, sporazum o priznanju krivice mogao je biti zaključen za sva krivična djela za koja je maksimalna zaprijećena kazna bila do deset godina zatvora. Izmijenjenim zakonskim rješenjima proširen je krug krivičnih djela za koje se može predložiti tj. zaključiti sporazum o priznanju krivice, tako da se sada može primijeniti na sva krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, osim za djela terorizma i ratnih zločina.
Autorka: Irena Rašović
Ovaj projekat finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje izneseni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.
