Duži vremenski period novinarku Oliveru Lakić pratili su pripadnici organizovane kriminalne grupe Milana Vujotića, prije nego što su je, u noći 8. maja 2018. godine, sačekali ispred zgrade u kojoj živi i pucali joj u nogu. Dok je trajala istraga o tom napadu u zatvoru je, tvrdi Specijalno državno tužilaštvo (SDT), naručena i njena likvidacija, koja je spriječena jer se potencijalni ubica Bajram Pista predomislio i ponudio saradnju policiji.
Po optužnici SDT-a suđenje pred Vijećem sudije Igora Đuričkovića u Višem sudu u Podgorici treba da počne u ponedjeljak 9. decembra, pet godina i sedam mjeseci nakon što je pucano u novinarku.
U optužnici se citiraju navodne izjave optuženih pripadnika kriminalne organizacije da je ona “vidjela nešto što nije smjela, umiješala se u nešto” i da “mnogo smeta”.
Specijalna tužiteljka Nataša Bošković je optužnicu za slučaj Lakić procesuirala skupa sa ubistvom Miodraga Kruščića koje se desilo četrdesetak dana nakon napada na novinarku, navodeći da iza oba krivična djela stoji kriminalni klan Milana Vujotića. Ukupno je optuženo 14 osoba, a među krivičnim djelima za koja se terete su i nedozvoljeno držanje oruža i šverc droge.
Kada je u pitanju dio optužnice koji se tiče ranjavanja Lakić, u njoj se navodi da je u novinarku pucao Filip Knežević (35), da ga je te večeri sa i od mjesta zločina vozio Filip Bešović (34), a da su u njenom praćenju, koje je trajalo “najmanje nedjelju dana”, uz Kneževića učestvovali i Goran Rakočević (39), Luka Bulatović (27) i Veselin Bubanja (36). Knežević i Bešović zato su optuženi da su izvršili krivično djelo nanošenje teške tjelesne povrede, a Rakočević, Bulatović i Bubanja kao njihovi saizvršioci.
Zbog naknadnog podstrekivanja Bajrama Piste da ubije novinarku Lakić, u vrijeme dok su skupa bili u ZIKS-u, Rakočević i Bešović su optuženi za krivično djelo ubistvo putem podstrekavanja, dok se Knežević tereti i za nedozvoljeno držanje oružja. Tokom istrage o ovom, ali I drugim krivičnim djelima, optuženi su negirali krivicu.
Specijalno državno tužilaštvo motiv za ranjavanje i planiranje ubistva Olivere Lakić, vidi u njenim istraživačkim tekstovima iako u njima optuženi nisu pominjani, niti dovođeni u vezu sa nekim krivičnim djelima o kojima je pisala. Tako je ostalo nejasno ko stoji iza napada, odnosno ko je angažovao pripadnike kriminalne organizacije da rane i zastraše novinarku, koja je ranije već pretučena i više puta joj je prijećeno. Kao i zbog čega su poslije htijeli da je ubiju.
Prema optužnici, novinarka je praćenja “u periodu ne kraćem od sedam dana”, dok je bila u svom stanu, odnosno kad je išla u redakciju Vijesti, gdje je tada adila. Tužilaštvo svoje tvrdnje iz optužnice potkrjepljuje s tri vrste dokaza: Listinzima mobilnih komunikacija koji pokazuju da su se osumnjičeni kretali gdje i ovinarka. Drugi izvor dokaza su njihove prepiske preko kriptovanih telefona, za šta su dokazi dobijeni putem međunarodno pravne pomoći od Francuske.
I na kraju, tu je iskaz svjedoka saradnika. Bajram Pista je policiji ispričao kako je organizovan napad na Lakić, a da je njemu nakon toga nuđeno 150 hiljada eura da ubije novinarku pošto izađe iz zatvora.
Činjenice upućuju na duvansku mafiju,ali…
Medijska zajednica puno očekuje od ovog suđenja, prije svega da se dođe do nalogodavaca. Jer dok se to ne utvrdi, nema okruženja u kome će Olivera Lakić, i svi oni koji istražuju organizovani kriminal i visoku korupciju, bez bojazni raditi svoj posao. Novinarka Lakić već godinama živi sa policijskom pratnjom, nakon što najviši državni zvaničnici i Državno tužilaštvo nijesu adekvatno reagovali na prve napade i prijetnje. A većina njih je uslijedila nakon njene novinarske istrage i tekstova o organizovanom švercu cigareta.
Ovo su neki od tekstova koje je potpisala novinarka i prijetnje koje je potom dobijala: https://www.vijesti.me/zabava/372997/sta-se-krije-iza-bedema-brace-mrkic-u-donjoj-gorici
https://www.vijesti.me/zabava/322764/lakic-da-se-saslusaju-vlasnik-i-zaposleni-u-fabrici-duvana
https://www.vijesti.me/zabava/372239/nove-prijetnje-novinarki-vijesti-oliveri-lakic
https://www.vijesti.me/zabava/372875/uhapsen-slavko-music-zbog-ugrozavanja-novinara
Iz Uprave policije nijesu odgovorili da li su skoro ponovo radili procijenu njene bezbjednosti i da li je novinarka i dalje ugrožena, s obzriom na to da je, prema tvrdnjama svjedoka saradnika, nuđeno 150.000 eura za njeno ubistvo. Istina, policija se tada pohvalila da je ubistvo spriječila ali kako nalogodavci nijesu poznati, ne zna se da li je opasnost prestala.
U optužnici SDT-a prenosi se izjava novinarke o događajima u danu kada je na nju pucano. Ispričala je da je iz readakcije otišla oko 20 sati, da je prebacila koleginicu do naselja u kome ona živi i vratila se do svoje zgrade. Nakon što je parkirala auto i prišla zgradi, sagla se tražeći nešto u torbi, kada joj je neko prišao pognut sa desne strane i stao pred nju. Čula je pucanj, mislila je naprije da je to petarda, dok nije osetila da joj nesto curi niz nogu. Tada je shvatila da je to krv i da je ranjena. Očevici su ispričali da su dvije osobe pobjegle kroz prolaz u dvorišni dio, koji je s druge strane zgrade.
Lakić nema dilemu da je napadnuta zbog svog posla. Motiv je, kako je rekla, u njenim tekstovima, “posebno kad se uzme u obzir kontekst ranijih napada” i prijetnje sa kojima se suočavala godinama.
Ispričala je da je posljednjih 10 godina bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, kao i ljudi bliski njemu, širio ružne priče o njoj, da je neprijatelj službe, države... Negativne ocijene iznosio je i Enis Baković, dok je bio zamenik tužioca u Podgorici o čemu je novinarka tada izvjestila njegovu šeficu Ljiljanu Klikovac. On je u istom tonu nastavio nakon što je u Upravi policije postao zamjenik šefa kriminalistike, ali tada novinarka Lakić, kako je rekla, nije imala kome da se žali ( na čelu UP bio je Veljović).
Optuženi bili spremni da mu ponude dobrovoljca: Veselin Veljović, Foto:Luka Zeković, Vijesti
Veljović je nekoliko godina kasnije optužen za zloupotrebu službenog položaja i učešće u kriminalnoj organizaciji koju je, prema tvrdnjama SDT-a, organizovao Aleksandar Mrkić.
Lakić je tužiocima kazala da vjeruje da je iza ranijih napada i prijetnji koje su joj upućivane stajao Veljović, na koga se 2011.godine žalila tadašnjem vicepremijeru Dušku Markoviću, kome je prenijela da je direktor Uprave policije pokušava diskreditovati. To je, kako je navela, moglo uticati na nekoga da je napadne, posebno jer piše o kriminalcima u podzemlju i državnom sistemu.
I Zoran Bećirović, koji je sada u pritvoru jer je fizički napao novinarku Pobjede Anu Raičković, pričao je za Lakić da je korumpirana, o čemu je ona obavestila bivše čelnike Tužilaštva Ivicu Stankovića i Milivoja Katnića.
Glavni urednik Vijesti Mihajlo Jovović je rekao, navodi se u optužnici, da ne bi mogao tvrditi ko je naručilac napada, jer to mogu biti mnogi od onih o kojima je Olivera Lakić pisala. Zato je naveo neke od njenih tekstova, koji su se ticali šverca cigareta, pokušaja ubistva Predraga Šukovića (sadašnjeg šefa Specijalnog policijskog tima) https://www.vijesti.me/zabava/121514/u-centru-podgorice-ranjen-predrag-sukovic, sumnje o zelenašenju tužioca Gruja Radonjića https://www.vijesti.me/vijesti/6859/radonjic-na-odmoru-dok-izvidaj-za-zelenasenja-traje. Pisala je i o incidentu u diskoteci “Beagle” u kome su učestvovali Bećirović i Vuk Rajković https://www.vijesti.me/zabava/80964/vi-ste-milovi-placenici-pos-m-se-na-ovu-drzavu, o pomenutim Aleksandru Mrkiću i Veselinu Veljoviću, do koga su vodili tragovi o prijetnjama koje je Lakić dobijala 2011.godine.
Bivši premijer i predsjednik Vijeća za nacionalnu bezbjednost Dritan Abazović uvjeren je da je ovaj napad na novinarku plod njenog dugogodišnjeg istraživanja o švercu cigareta. A da je planiran i izveden kao upozorenje da odustane od toga.
“Ona je otkrivala i pisala o jednom ozloglašenom klanu, Mojkovačkom, koji je, kako se ispostavilo kasnije kroz neke druge akcije SDT, bio važan šraf u organizovanom kriminalu kada je u pitanju šverc cigareta. Po mom sudu, motive napada na nju ne treba tražiti na drugom mjestu,” rekao nam je Abazović. Sama činjenica , kaže, da državni organi CG, konkretno policija i tužilaštvo, godinama nisu mogli da nađu nalogodavca ni počinioce zločina, govori da iza toga stoji organizovani kriminal.
Ranjavanjem organizovani kriminal htio da zastraši Oliveru Lakić: Dritan Abazović, Foto: Vlada
“Sada su našli izvršioca ali videćemo šta će biti pred sudom, ne zna se ko je to platio, ko je naručio izvršenje. Jer da se radilo o incidentu, privatnom razlogu, to bi bilo riješeno za nekoliko dana ili mjeseci. Svako ubistvo ili pokušaj koji nije razriješen, možda više od 95 odsto slučajeva, je zato što su to uradili pripadnici organizovanog kriminala i što se ne može doći do nalogodavca. Mi već imamo slućaj ubistva urednika lista Dan Duška Jovanovića, za koga je isto tvrdim da ga je ubila duvanska mafija”, rekao je Abazović.
“Mislim da je u slučaju Olivere Lakić htjela da se pošalje poruka zastrašivanja, da im je u tom trenutku bilo možda previše da ubiju još jednog novinara koji se bavi tom temom, nego da natjeraju Oliveru Lakić da odustane od profesionalnih aktivnosti koje se tiču razotrkivanja tih stvari”, rekao je Abazović.
Dokazi i namjera da se oni pobiju
Specijalno tužilaštvo se u optužnici poziva na izjavu svjedoka saradnika Bajrama Piste, kome je, tvrdi, u zatvoru ponuđen novac za ubistvo, jer se očekivalo da će dobiti smenjene kazne (za djelo koja nema veze sa Lakić) i biti pušten na slobodu.
Pista, koji je sa Kosova, u iskazu policiji 27. jula 2023. godine ispričao je da mu se tokom boravka u ZIKS-u jednom prilikom povjerio Veselin Bubanja i pitao ga da li zna novinarku Lakić. Bubanja mu je potom, kako piše u optužnici, rekao: “To je zlo od žene, veoma je loša”. Na dodatno pitanje zašto to kaže, Bubanja je navodno rekao: “Vidjela je nešto što nije smjela, umiješala se u nešto, pusti to”.
Bubanja je navodno ispričao Pisti da se u kriminalnom miljeu “podigao” tako što je pratio novinarku i prenosio informacije o njenom kretanju Filipu Bešoviću i Filipu Kneževiću. Takođe je rekao, navodi SDT, da je ona u nogu ranjena iz revolvera koji ne izbacuje čaure, da je Bešović bio vozač tokom napada, dok je Knežević pucao.
To je bilo dok je Pista bio u Istražnom zatvoru. Kada je prešao na izdržavanje kazne u zatvorski dio, jednom prilikom je kod njega u ćeliju došao Filip Bešović. Pitao ga je da li bi nešto uradio, ali je ovaj rekao da mu treba saglasnost Jovana Mirkovića, za koga radi. Bešović je tada ljut, kako piše u optužnici, otišao nezavršena posla ali mu se istim povodom kasnije obratio Goran Rakočević. Kada su obezbjedili “saglasnost Mirkovića”, Rakočević mu je predložio, kako prenosi tužilaštvo, da “ubije jednu ženu”, pošto je znao da će Pista uskoro na uslovni otpust. Precizirao mu je, ispričao je Pista tužiocima, da treba da ubije novinarku Oliveru Lakić. Nije naveo razlog, samo je rekao “mnogo mi smeta”.
Pista je kasnije je ispričao policiji da mu je Rakočević ponudio 150.000 i rekao a će mu dati 200.000 ako sve ispadne dobro. Od smanjenja kazne međutim nije bilo ništa, pa je Pista ponudio policiji informaciju o ubistvo novinarke, navodeći da mu je priprema njenog ubistva bio motiv za saradnju sa vlastima – iako je priznao da je prethodno prihvatio posao. Pista je u istražni zatvor u Spužu dospio nakon hapšenja u Budvi gdje je, sumnjalo se, bio angažovan u pripremi ubistva Ljubiše Kana. Mediji su objavili da je Jovan Mirković, koga pominje, bio vozač šefa takozvanog “kavačkog klana” Slobodana Kašćelana.
Pitali smo Direktorat Policije Kosova da li u njihovim evidencijama ima Piste i Mirkovića, ali su oni odgovorili da “zbog zaštite podataka nijesu u mogućnosti da daju taj podatak, izuzev ako im se obrate nadležni organi pravosuđa”.
Kada su tokom istrage o slučaju Olivere Lakić u javnosti isplivale informacije o svjedoku saradniku, a ta saznanja došla i do pripadnika ovog kriminalnog klana, oni su pokušali da negiraju odgovornost. Tvrdili su da Pista laže da mu se bilo ko povjerovao i da im policija podmeće.
O tome da li je moguće da se kriminalci, kada se nađu iza rešetaka, povjeravaju jedni drugima razgovarali smo sa dugogodišnjim službenikom i bivšim načelnikom Istražnog zatvora u Spužu Predragom Spasojevićem. On kaže da je potreba za povjerevanjem mnogo češća u nekim nesvakodnevnim životnim situacijama, kao što je zatvor: “Skučenost prostora i veliki vremenski interval zajedničkog boravka u takvom prostoru prirodno zbilažava ljude i dovodi ih u situaciju da se međusobno “hvale” ili jednostavno ispovjedaju jedan drugom. Čak se, ne tako rijetko, povjeravaju i zatvorskom osoblju. Naravno istinitost tih izjava treba provjeravati.”
Uobičajeno je da se kriminalci "hvale" dok su u zatvoru: Predrag Spasojević, Foto:Boris Pejović, Vijesti
Na pitanje da li je realno da se toliko zbliže da se nekome nudi posao čim napusti zatvorske zidine, Spasojević odgovara: “Odgovor na to pitanje je tema brojnih doktorskih disertacija, koje opisuju pojam „kriminalne infekcije“, te pojma povrata na izvršenje kivičnih djela, nakon izdržane kazne. To je veliki izazov za sistem izdržavanja zatvorskih sankcija. Veoma čest je slučaj da se tokom izdržavanja kazne zatvora određeni broj osuđenika za lakša krivčna djela povezuje sa strukturama organizovanog kriminala i postaju njihovi “vojnici“, te se daju u izvršenje novih i još težih krivičnih djela. Tako da ne bi bilo čudno da je neko prihvatio da izvrši i tako teško krivično djelo”.
SDT u optužnici navodi da svedok Bajram Pista u trenutku davanja iskaza nije mogao znati da je vještačenjem utvrđeno da je pucano iz revolvera koji ne izbacuje čaure. To, tvrde, potvrđuje istinitost njegovog iskaza. Policija tokom uviđaja na mjestu gdje je pucano na novinarku nije našla čaure. Tu činjenicu u dešifrovanim kriptovanim porukama, koje je Francuska dostavila SDT-u putem međunarodne pravne pomoći, pominju i optuženi. U jednoj od poruka, koju citira SDT, Filip Bešović (25.9.2020. godine) Filipu Kneževiću piše: “ Ti si brisao čaure i nisi ih dirao. Imao si rukavice, nemaju nikakav dokaz da si pucao tamo. Ništa nije nađeno, ništa lagano skroz. Čuš još si brisao, nema tvog DNK, tvoja protiv njihove pa da vidimo šta će biti”.
Kako je organizovan napad
U optužnici, takođe, nema informacije da je nađen pištolj iz koga je pucano, kao ni vozilo kojim su napadači došli i otišli sa mjesta zločina.
Policija je utvrdila da je optužena kriminalna organizacija imala iznajmljena najmanje četiri stana, u podgoričkim naseljima Stari Aerodrom i Zabjelo. U njima su boravili Bubanja, Bešović, Knežević, što se dokazuje pronađenim tragovima njihove DNK. Pretresom je pronađeno 15.000 eura, više komada oružja, snajperske puške, automatske puške, prigušivači za oružje, municija za dalekometnu snajpersku pušku, eksplozivne naprave sa mehanizmom za aktiviranje na daljinu, meci za snajpere i mitraljeze, više bombi, protivpješadijska mina, protivoklopna mina... Takođe nađeni su i rekviziti za prikrivanje identiteta: silikonska maska, vještački brkovi, kape fantomke… Na osnovu svega toga, kao i prepiske Milana Vujotića sa pripadnicima kriminalnog klana u kome on govori o hiljadama eura kojima podmićuje, kupuje stanove saradnicima izdržava njihove familije, nabavlja oružje, SDT tvrdi da je u pitanju organizovani kriminalni klan koji se bavi ubistvima, švercom droge i drugim teškim krivičnim djelima. U prepisci se govori o “robi” i poslovima po Evropi, ubijanju visokokotiranih pripadnika suprotnog kriminalnog klana. Tužilaštvo je na bazi svega toga optužnicom obuhvatilo i ubistvo Miodraga Kruščića koga je, po istim navodima, ubio Mario Milošević, pripadnik iste kriminalne organizacije koju je predvodio Vujotić.
Zašto se na njihovoj meti našla novinarka Olivera Lakić, SDT nije objasnilo. Ali, naveli su da su nakon neprestanog praćenja Lakić kriminalci za nečiji račun organizovali i sproveli napad na nju. U stanovima koje su koristili pronađene su dnevne novine koje su pisale o istrazi napada na Lakić, uključujući primjerak “Vijesti” štampan dva dana nakon napada, u kome je bio tekst “Napadače traže na snimcima kamera, motiv u tekstovima”.
Pokušaj zataškavanja
Tokom istrage ranjavanja Lakić, Goran Rakočević je 19. juna 2020. u kriptovanoj prepisci tražio od tada aktivnog policajca Darka Lalovića da razgovara sa Veselinom Veljovićem, koji je tada bio direktor Uprave policije, kome bi se ponudilo da napad na novinarku preuzme dobrovoljac. Odnosno, kako je napisao, da će ”izvršenje preuzeti neko od momaka jer će ih nagrditi spec (SDT)” . Rakočević, koji je bivši policajac, naređuje Laloviću da iskoristi i svoj uticaj kod tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, pominje da će za to dobiti novac, ne navodeći od koga. Traži da i ona urgira kod Veljovića sa obrazloženjem “da se sve vrti zbog Lakićke”.
Lalević kasnije predlaže Rakočeviću da “neko”pred Višim tužilaštvom prizna napad na Lakić, ali nije siguran da li se može vjerovati “da će ih ispoštovati, jer mogu otići svi”. Darko Lalević je 2020. bio vozač i obezbeđenje Medenice koja se pominjala i prilikom napada na Lakić 2011. godine. Tada se u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici, koje je vodilo postupak, interesovala za istragu protiv Veljovićevog vozača Milenka Rabrenovića. On je bio osumnjičen da je prijetio Lakićevoj i njenoj porodici, u vrijeme kada je ona pisala o navodnoj nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta iz mojkovačke fabrike Tara.
Rabrenović oslobođen sumnji 2014. jer je vještak promijenio iskaz, Foto:Luka Zeković, Vijesti
Rabrenović je na sudu oslobođen optužbe nakon što je vještak za telekomunikacije Predrag Boljević promijenio nalaz na kraju suđenja a sud uvažio njegovo mišljenje da telefon može da se klonira. Početkom ove godine ponovo je uhapšen, po nalogu SDT-a, zbog sumnji da je kao aktivni policajac bio umiješan u šverc cigareta.
Na pitanje da li predstojeći sudski postupak može rezultirati opstrukcijama, pravni zastupnik Olivere Lakić, Dalibor Tomović kaže da se to ne može znati dok ne počne proces. “Koliko sam iz medija saznao, optuženi jedva čekaju da proces krene da bi dokazali nevinost,” rekao je on.
Iskustvo nas uči da veliki problem može biti odugovlačenje, odnosno opstrukcija sudskog procesa. Četrnaest optuženih, advokati, svjedoci… Zna da se desi da neko “ne dobije poziv”, “bude bolestan”, (ne)opravdano odsutan… Kao i bezbroj puta do sada u sličnim postupcima. Zato bi, možda, bilo dobro da se postupak u kome je oštećena novinarka Olivere Lakić izdvoji iz “paketa” kriminalnih aktivnosti koje se stavljaju na teret optuženima. To bi doprinijelo efikasnosti suđenja, ali i umanjilo mogućnost da se žrtva oružanog napada – novinarka koja je gotovo izvjesno postala nečija meta samo zbog toga što je radila svoj posao, dovodi u negativan kontekst višegodišnjeg rata zaraćenih kriminalnih klanova, šverca droge, nerazjašnjenih ubistava i njihovih pomagača iz državnog sistema.
Ako u brzoj budućnosti i dočekamo pravosnažnu osudu za direktne izvršioce napada i ranjavanja Olivere Lakić, ostaje pitanje je da li će ona biti slobodna da živi i radi u miru, bez policijske pratnje. Jer, Milan Vujotić je uhapšen u Turskoj ali još nije izručen Crnoj Gori, Filip Knežević je i dalje u bjekstvu, a kako ne znamo ko su naručioci ovog i prethodnih napada, ne možemo računati ni na bezbjedno okruženje za rad novinara istraživača. Švercerski putevi preko Crne Gore, to je makar jasno, nijesu prekinuti.
Hronologija napada i prijetnji
Olivera Lakić fizički je napadnuta udarcima u glavu u martu 2012. godine, u Podgorici, ispred ulaza zgrade u kojoj je živjela. Njoj je dva puta prijećeno godinu dana prije toga, krajem januara i početkom februara 2011, zbog serije tekstova koje je objavila u Vijestima o navodno nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta. Konačno, u maju 2014. godine, dobila je prijetnje od lica bliskih čovjeku koji ju je napao 2012. godine.
Hronologiju napada preuzeli smo iz analize Akcije za ljudska prava” Prijetnje i napadi na Oliveru Lakić januar 2011 – maj 2014.” koji je objavljen 2016.godine. https://www.hraction.org/wp-content/uploads/2023/09/Prijetnje-i-napadi-na-novinarku-vijesti-Oliveru-Lakic.pdf
Novinarka je početkom 2011. godine istraživala da li se u fabrici „Tara“ u Mojkovcu i njenom skladištu u predgrađu Podgorice – Donja Gorica proizvode, skladište i odatle krijumčare lažni brendovi cigareta. U njenim tekstovima je navedeno da su s tim nezakonitim poslom bili povezani službenici Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost. Nakon napada, javno je optužila direktora Uprave policije Veselina Veljovića da stoji iza prijetnji i napada na nju.
Državno tužilaštvo je procesuiralo većinu lica koja su prijetila novinarki, uključujući i Ivana Buškovića, koji ju je napao 2012. godine, ali nikada nije istraženo ko je bio nalogodavac prijetnji i napada. Takođe, nisu uvjerljivo istražene tvrdnje koje je novinarka objavila o nelegalnom poslovanju fabrike ”Tara”, a koje su bile okidač za sve što joj se potom desilo. Glavni specijalni tužilac Crne Gore, Milivoje Katnić, izjavio je u novembru 2015. da su dokazi o fabrici duvana u Mojkovcu ”najvjerovatnije emigrirali i izgubljeni trajno”, ali i da se državno tužilaštvo tim slučajem i dalje bavi.
Na niske kazne zatvora su osuđeni Slavko Musić koji joj je prvi prijetio 2011. godine, zaposlen kod vlasnika fabrike ”Tara” i Ivan Bušković, napadač iz 2012. godine. Tadašnji direktor Uprave policije, Veselin Veljović, je u međuvremenu izjavio da je Bušković osuđen samo zato što je policija lažirala i skrivala dokaze, pa je Olivera Lakić 2. novembra 2013. godine podnijela krivičnu prijavu tražeći da se ispitaju te tvrdnje. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet i počelo izviđaj o čijem ishodu ni novinarka ni javnost nijesu obaviješteni.
Neuspješno je procesuiran Milan Grgurović, koji je sam sebe lažno optužio da je prijetio Lakićkoj. Nikada nije utvrđeno zašto i za čiji račun je on to uradio. Konačno, procesuiran je i službenik policije, Milenko Rabrenović, blizak tadašnjem direktoru Uprave policije Veljoviću, zbog prijetnji novinarki Lakić, njenoj kćerki i kćerkinoj cimerki. On je oslobođen optužbe na osnovu kontroverznog nalaza vještaka Predraga Boljevića, koji je relativizovao dokaz o broju telefona sa kojeg su upućene prijetnje naknadnom tvrdnjom da je moguće da dvije mreže mobilne telefonije u istom trenutku registruju dva različita mobilna telefona pod istim 15-cifarskim IMEI brojem, što je bilo dovoljno za sud da oslobodi Rabrenovića.
Suđenje Rabrenoviću je obilježilo i neuobičajeno interesovanje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i šefa kriminalističke policije u Budvi Siniše Stojkovića za ovaj slučaj kod Osnovnog državnog tužioca. Tužilaštvo je odlučilo da Stojkovića krivično goni zbog krivičnog djela Protivzakoniti uticaj, ali ga je sud kasnije oslobodio ponovo kontroverzno tumačeći Krivični zakonik.
Kada su Oliveri Lakić u maju 2014. godine prijetili prijatelji Ivana Buškovića koji je prethodno osuđen zbog napada na nju, za sud to nije bilo dovoljno da podrži optužnicu za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, pa ova lica nisu procesuirana. Novinarka Lakić je posle napada imala policijsko obezbjeđenje dvije godine i sedam mjeseci, koje je otkazala u oktobru 2014. godine jer, kako je rekla, više nije željela da živi i radi u takvim uslovima.
Četiri godine kasnije, ona je ponovo napadnuta ispred svoje zgrade i ponovo živi sa policijskim obezbjeđenjem.
Autorke: Mila Radulović i Biljana Matijašević
Urednica: Vesna Rajković Nenadić
Objavljeno: 8.12.2024.
Tekst je dio projekta „Efektivna prevencija i zaštita novinara u Crnoj Gori“ koji sprovode Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG), Udruženje za odgovorni i održivi razvoj (UZOR) i Hanns Seidel fondacija uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije, Ministarstva javne uprave i partnera.
