Fond za zdravstveno osiguranje platio je posljednjih osam godina 20 miliona eura privatnim zdravstvenim ustanovama (PZU) za liječenje pacijenata, koji nijesu zbrinuti u javnom zdravstvu za koje svakog mjeseca poslodavci plaćaju osiguranje državi.
Zakonom o zdravstvenom osiguranju od 2011. godine Fond, potpisuje ugovore sa zdravstvenim ustanovama kako bi se smanjilo čekanje na preglede ili za zdravstvene usluge u javnim zdravstvenim ustanovama.
Iznos koji se iz budžeta izdvaja za PZU, kako pokazuju dokumenta, stalno raste, pa je od početnih 777 hiljada iz 2011/12. godine porastao na 6,7 miliona u prošloj godini.
Najviše novca dobija Specijalna bolnica Codra, vlasnika Dragice Perović-Ivanović i Zorana Ivanovića, koja je posljednje dvije godine dobila blizu osam miliona eura.
Trend povećanja izdataka nastaviće se tokom ove i sljedeće godine. Iz Fonda zdravstav kažu da su za period od aprila ove do 2021. godine potpisali ugovore sa 15 PZU. Spiskak, koji nam je dostavilo Fond, pokazuje koje zdravstvene usluge ne stižu na vrijeme da se obave ili se ne obavljaju u javnom zdravstvu: ,,ambulantne oftamološke usluge, usluge bolničke oftamološke zdravstvene zaštite, usluge magnetne rezonance, pato-histološke usluge, usluge vantjelesne oplodnje''.
Ministar zdravlja Kenan Hrapović pohvalio se ranije da je po prvi put od 2010. za ovu godinu odobren budžet za zdravstvo projektovan na osnovu realnih potreba i na nivou stvarne potrošnje, te će se za zdravstvo ove godine izdvojiti 32 miliona eura više u odnosu na prošlu godinu, kada je bilo predviđeno 205 miliona.
Međutim, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, građani Crne Gore preko 40 odsto budžeta za zdravstvo, odnosno oko 100 miliona eura, daju za liječenje mimo sistema javnog zdravstva.
Definicija korupcije u zdravstvu je i namjerno slabljenje javnog zdravstva u korist privatnog i prelivanje novca građana u privatne džepove.
Neki testovi mogu se raditi samo kod privatnika
Jedan od načina je i sve češći monopol privatnih ustanova u odnosu na javne, zbog nemanja adekvatne opreme u javnom zdravstvu. Dešava se da se određeni testovi mogu uraditi samo kod privatnika, ili da pojedini aparati u KCCG ne rade, pa umjesto da se poprave ili kupe novi, stotine hiljada eura država i pacijenti daju privatnim ambulantama. A kod privatnika neophodni pregled, u zavisnosti od toga što se snima, košta od 150 do 450 eura.
,,Kako se u KCCG čeka duže od mjesec dana kod očnog, uputili su me kod privatnika. Kada sam nazvao privatnika, rekli su mi da mogu zakazati tek za mjesec i po - dva. Da li može prije, pitao sam. Može, ako platite pregled, rekli su mi'', jedna je od uobičajenih žalbi pacijenata. A sa tom praksom se suočavaju i doktori: ,,Zakazujemo pregled kod specijaliste u privatnoj ordinaciji i kompjuter izbaci termin tek za nekoliko mjeseci. Pacijent onda nazove tu ordinaciju, dogovori se da plati i zakaže pregled za par dana''.
Žalbi na rad PZU je malo. U Ministarstvu zdravlja navode da se najveći broj njih odnosi na pravovremenost zdravstvenih usluga, te da se ti problemi rješavaju odmah.
Stručnjaci odavno izražavaju sumnju da PZU, čija je zarada ograničena brojem pacijenata i pruženih usluga, zbog profita ,,izmišljaju'' bolesti, usluge ili rade nepotrebne dijagnostičke postupke. U Fondu tvrde da vrše kontrolu svih ispostavljenih faktura od strane privatnih zdravstvenih ustanova: ,,U informacionom sistemu su implementirani automatski kontrolni mehanizmi (da se može fakturisati samo ugovorena usluga po ugovorenoj cijeni i dr), kao i kroz kontrolu usaglašenosti ekonomsko finansijske dokumentacije sa medicinskom dokumentacijom''.
Ukoliko se kontrolom dokumentacije utvrdi da je fakturisana ugovorena usluga, a koja nije potkrijepljena odgovarajućom medicinskom dokumentacijom, navode iz Fonda, ista se ne priznaje, već se vrši umanjenje fakture za neopravdano fakturisani iznos.
Na pitanja Ministarstvu zdravlja da li su nakon osam godina napravili analizu saradnje sa PZU, da li ima problema, te da li je ispunjen glavni cilj smanjenje čekanja osiguranika na preglede, odgovore nijesmo dobili.
I Meljine profitirale
Pored novca koji se posljednih osam godina daje za PZU, Fond liječenje osiguranika plaća i Opštoj bolnici u Meljinama i Institutu Simo Milošević Igalo.
Prema dostupnim podacima Fonda u periodu od 2005. do 2018. OB Meljine je iz budžeta fonda dobila 24 miliona eura. Od 2008, otkada Meljinama upravlja Atlas grupa Duška Kneževića, iz Fonda je ovoj bolnici do 2018. uplaćeno preko 19 miliona eura. Epilog ove privatizacije je uvođenje stečaja.
Bolnica u Meljinama kupljena je za 25 miliona eura. Iz Atlas grupe tvrde da su za prethodnih 10 godina uložili 32 miliona eura, te da su o svom trošku finansirali funkcionisanje bolnice: ,,Izdvajali smo ogromne sume za plate osoblja i redovno funkcionisanje bolnice u proteklih 10 godina, zato što od naplaćivanja medicinskih usluga od Fonda zdravstva nije bilo moguće pokriti ni polovinu izdataka’’.
Strateška opredjeljenost vlasti ka privatizaciji zdravstva potvrđena je i najavljenom prodajom Instituta Simo Milošević. Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, kojim predsjedava premijer Duško Marković, je krajem marta, ozvaničio početak pregovora o prodaji 56,4 odsto akcijskog kapitala Instituta, sa konzorcijumom koji čine češka kompanija Philibert.a.s. i crnogorska Vile Oliva d.o.o, biznismena Žarka Rakčevića. Oni su ponudili 10 miliona eura za kupovinu 56,48 odsto akcija i investicije od blizu 28 miliona eura.
Krajem ljeta ministarka ekonomije Dragica Sekulić izjavila je da je iz medija informisana da je blizu 26 odsto akcija Instituta, koje su bile u vlasništvu Vlade Srbije, kupio Žarko Rakčević. Pored prodatih akcija Vlade Srbije, koje su plaćene 2,9 miliona eura, crnogorski Investiciono-razvojni fond ima 23,65 odsto dionica, Vlada Crne Gore 19,19 odsto, Fond zdravstva 10,23 i Zavod za zapošljavanje 3,41 odsto...
Vlasnik akcija Fond za zdravstvo je u periodu od 2005. do 2018. Institutu na ime rehabilitacije osiguranika platio ukupno 33 miliona eura.
Dugoročni plan je privatizacija javnog zdravstva. Neposredno prije parlamentarnih izbora 2016. tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt, sada ambasador, obznanio je saradnju sa kompanijom sa Malte - Vitals Global Healthcare (VGH). Za ovu kompaniju se kasnije ispostavilo da nema nikakvo iskustvo u upravljanju bolnicama, ali je minister tada najavio privatizaciju javnog zdravstva na period od 30 godina i ulaganje Maltežana od 375 miliona eura.
Ubrzo nakon toga, a pošto su izbori minuli, VGH se našla u središtu korupcionaške afere. Priču je pokrenula malteška blogerka Dafne Karuana Galicija, koja je godinu dana nakon što je razotkrila veze svoje zemlje s curenjem tzv. Panamskih dokumenata, ubijena.
Kada je buknula afera, u Ministarstvu zdravlja su rekli da o tome ne znaju ništa. Ministar Šegrt je izjavio da ,,svako o svom poslu ili obrazu treba da vodi računa”.
Po dolasku Kenena Hrapovića na čelo Ministarstva zdravlja, ugovor sa kompanijom VGH je stopiran. Razlog - nepoštovanje procedura.
Da se skroz nije odustalo, potvrda je memorandum o razumijevanju između Vlade Crne Gore i Steward Health Care International Limited iz maja prošle godine, opet neposredno prije lokalnih izbora u Podgorici. Potpisali su ga ministar zdravlja Kenan Hrapović i predstavnik kompanije Armin Ernst, koji je bio izvršni direktor Vitalis Global Healthcare. Dok je prije četiri godine saradnju sa Maltežanima ugovarao Milo Đukanović, novi oblik saradnje precizirao je premijer Duško Marković, koji je razgovarao sa predsjednikom i izvršnim direktorom kompanije Ralfom de la Toreom.
Mediji u Americi i na Malti kao reference ove kompanije navode i to što se ova američka kompanija našla u fokusu javnosti, nakon što je kupila bolnicu u gradu Kvinsu, u državi Masačusets, te je otpustila radnike, a zgradu i zemljište sa pogledom na okean prodala investitoru za izgradnju stanova za tržište, ostavljajući 100.000 žitelja bez zdravstvene zaštite.
,,Imajući u vidu da kompanija Steward do sada nije dostavila precizne analize niti konkretne projekte kao oblike saradnje, ranije potpisani memorandum do sada nije proizveo bilo koje pravno dejstvo, niti materijalna ili finansijska izdvajanja’’, kazali su ranije iz Ministarstva zdravlja. Naglašavaju da čekaju da im se iz kompanije jave, pa će onda ,,opredjeliti dalje pravce djelovanja''.
A dosadašnje djelovanje rezultiralo je time da sadašnja vlast za 30 godina vladavine nije bila u stanju da igradi nijednu bolnicu. Ministar Hrapović za ovu godinu najavljuje izgradnju dvije klinike. Vrijednost izgradnje i opremanja Klinike za infektologiju iznosi 8,3 miliona eura, finansiraće se iz granta sredstava Programa IPA 2018, u iznosu od 4,5 miliona, a dijelom iz budžetskih sredstava. Za Kliniku za mentalno zdravlje urađen je glavni projekat planirano je da košta 4,7 miliona eura, a ministar tvrdi da imaju pozitivne signale za gradnju iz međunarodnih institucija.
Liječenje u inostranstvu plaćeno 70,5 miliona eura
Fond za zdravstveno osiguranje je posljednjih devet godina platio 70,5 miliona eura liječenje osiguranika iz Crne Gore u inostranstvu. Najviše za liječenje u Srbiji preko 50 miliona eura. Slijede Njemačka - 8,2 miliona, Turska 4,5 miliona, Hrvatska 1,8 miliona, Velika Britanija 1,4 miliona, Švajcarska milion eura, Francuska 792.555 eura, Italija 491.266, Slovenija 317.328 eura, pokazuju podaci Fonda za zdravstvo.
Autor: Peđa Nikolić
"Ovaj tekst nastao je u okviru projekta "Naš novac" koji je podržan kroz Program malih grantova u okviru projekta "Money Watch - Civilno društvo, čuvar budžeta", koji sprovodi Institut alternativa, u partnerstvu sa Institutom za javne financije iz Zagreba i NVO Novi horizont iz Ulcinja, a uz finansijsku podršku Evropske unije kroz Instrument za civilno društvo i kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore.” Sadržajteksta predstavlja isključivu odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora"
