U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Od ovih slučajeva - mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima u Crnoj Gori. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.
Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare, ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima sa mrtve tačke neriješenih slučajeva.
Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.
Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom "brzog odgovora".
Važna je obučenost policije: Medijski ekspert Mark Gruber, Foto: Linkedin
Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.
Istraga u surovom ubistvu Jovanovića, kada je hicima iz automatskog oružja pogođen ispred redakcije u Podgorici, traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.
Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba.
Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.
Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.
I novinara iz Bara Mladena Stojovića brutalno su pretukli 2008. nepoznati počinioci i to dok je pisao u svojoj kući. Ovaj slučaj više ni formalno nije u nadležnosti tužilaštva i policije, jer je tužilac koji je bio zadužen za ovaj predmet proglasio zastaru krivičnog gonjenja i zatvorio ga.
Novinarka Jelena Jovanović, koja izvejštava o organizovanom kriminal uu Crnoj Gori, već godinama živi pod policijskom pratnjom zbog prijetnji i zastrašivanja.
Ovo su samo neki od neriješenih slučajeva napada na novinare.
Prema izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA) iz 2016. godine, u periodu od 2004. do 2016. prijavljeno je i procesuirano 55 slučajeva, od kojih najveći broj njih, 34, nije riješen. Među njima su napadi na Željka Ivanovića, Jevrema Brkovića, Gojka Raičevića, podmetanja eksplozivnih naprava i kamenovanja zgrada redakcija TV Vijesti, TV Montena, Dan,.. Sve najozbiljnije napade (ubistvo i pokušaj ubistva, fizičke napade, prijetnje, podmetanje eksplozivnih naprava i paljenje vozila) pretrpjeli su novinari i mediji koji su kritikovali vlast ili istraživali korupciju i organizovani kriminal tokom vlasti predvođene Demokratskom partijom socijalista.
,,U najtežim slučajevima, istrage su vođene nedjelotvorno, suprotno evropskom standardu…, Nijesu ni temeljite, jer nijesu preduzeti svi razumni koraci da se obezbijede svi relevantni dokazi kao što su identifikacija i intervjuisanje osumnjičenih i svjedoka na koje ukažu oštećeni, nije temeljito pregledano mjesto događaja radi prikupljanja svih forenzičkih i medicinskih dokaza… Istraga nije obezbijedila da sve moguće veze između krivičnog djela i profesionalnih aktivnosti novinara budu otkrivene i uzete u obzir“, navodi se još u ovom izvještaju.
Od 2016. nije se puno toga promijenilo u pristupu rješavanja slučajeva napada na novinare i novinarke. Prema podacima Sindikata medija Crne Gore (SMCG), u 2022, 2023. i 2024. godini registrovana su 53 napada, od čega su čak 31 bili napadi na novinarke. Najbrojniji su bili verbalni i fizički napadi kojih je bilo 12, potom prijetnje – 11, kao i govor mržnje, koji je registrovan u jednom slučaju.
Trojica "medijska" inspektora pri Grupi za suzbijanje krvnih delikata
Svi ovi slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji. Neki od njih spominju se kontinuirano u izvještajima Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima (Komisija), u kojima se može vidjeti da se jako sporo napreduje u njihovom rješavanju. Razlozi za to su, kako se može pročitati u ovim izvještajima, loša komunikacija i različite statistike i podaci koje imaju Komisija, policija i nadležna tužilaštva.
Formiranje jedinstvenih jedinica u okviru Uprave policije (UP) koje bi se bavile isključivo napadima na novinare i novinarke bila je mogućnost koja je u Crnoj Gori, od smjene vlasti iz 2020, najavljivana. U junu 2021, tadašnji i aktuelni direktor UP Zoran Brđanin najavio je da će policija unaprijediti svoj rad kada je riječ o napadima na novinare i da će tome “posebno doprinijeti i formiranje posebne jedinice u UP, čiji će posao biti samo to“.
,,Očigledno je da formiranje ove jedinice nije među prioritetima donosiocima odluka u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) i Vladi Crne Gore. Javno obećanje o njenom formiranju dobili smo od tadašnjeg i sadašnjeg direktora UP Zorana Brđanina na početku rada ovog saziva Komisije prije tri godine. Od tada nema konkretnih pomaka u realizaciji tog obećanja“, kaže za Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) član Komisije Predrag Nikolić.
Prema njegovim riječima, pretpostavka je da bi se policijski službenici, kojima bi to bio glavni posao, trudili da uspostave što bolju saradnju sa tužilaštvima u rješavanju ovih slučajeva. ,,Saradnja tužilaštva i policije je kao i u ostalim slučajevima, s tim da se posljednje dvije godine više budnosti pridaje ovim slučajevima. Revnosnije od strane policije, dok promjene u tretiranju napada na novinare sporije idu kod tužilaštava, pa se dešava da se u nekim predmetima i ne postupa po preporukama policije“, navodi Nikolić.
Iz Uprave policije međutim navode da je ta obaveza realizovana: „Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Ministarstva unutrašnjih poslova od avgusta 2022. godine, reorganizovan je Sektor za borbu protiv kriminala u dijelu koji je zadužen za suzbijanje napada na novinare, medije i njihovu imovinu. Novina je da su u okviru Grupe za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata, sistematizovana tri nova radna mjesta za inspektore koji se konkretno bave slučajevima napada na novinare i predstavnike medija (u prethodnom periodu za to je bio zadužen samo jedan službenik). Službenici raspoređeni na tim radnim mjestima, osim trenutnih slučajeva sprovode mjere i radnja i na tzv „hladnim“ slučajevima,“ piše u odgovoru UP.
Oni ne navode imena inspektora, a prema našim informacijama prvi među njima je Velimir Mićo Furtula, iskusni policajac i bivši šef CB Berane.
Jedan od trojice inspektora čije su zaduženje novinarski predmeti: Furtula, Foto: Boris Pejović, Vijesti
Iz UP dodaju da su pri regionalnim centrima i odjeljenjima bezbjednosti određeni „ policijski službenici visokog ranga koji su shodno internim procedurama dužni da rade na slučajevima napada na novinare i predstavnike medija, tj. da informišu inspektore u sjedištu o tim slučajevima i postupaju sa njima u takvim slučajevima“.
I formiranje jedinstvenih jedinica u okviru tužilaštva koje bi se bavile isključivo napadima na novinare i novinarke bila je mogućnost koja je u Crnoj Gori do sada pominjana, ali nije realizovana. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković u aprilu 2024. dostavio je svim državnim tužilaštvima obavezujuće uputstvo za postupanje u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistva novinara i napada na imovinu medija.
Tim se uputstvom državna tužilaštva obavezuju da ubrzaju i poboljšaju rad u predmetima formiranim povodom napada na novinare i imovinu medija, a rukovodioci državnih tužilaštava da u predmetima u kojima je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja zatraže od postupajućih državnih tužilaca detaljno izjašnjenje o razlozima zbog kojih je nastupila zastarjelost i o tome obavijeste vrhovnog državnog tužioca.
Iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) za DPNCG su potvrdili da je Marković odredio i koordinatora za praćenje primjene ovog uputstva i saradnju sa Komisijom za postupanje u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistva novinara i napada na imovinu medija. Taj koordinar je dužan da vrhovnog državnog tužioca obavještava o preporukama Komisije kao i odgovorima državnih tužilaštava na te preporuke. ,,Uputstvom je predviđeno da rukovodioci odrede kontakt osobu koja će biti zadužena da prikuplja podatke, prati kretanje predmeta, te o tome blagovremeno obavještava rukovodioca. Kontakt osoba će ujedno biti odgovorna za saradnju sa koordinatorom kojeg je odredio VDT, a za potrebe izrade izvještaja i saradnje sa Komisijom“, navode iz VDT-a.
Objasnili su i da se uputstvom nalaže da rukovodioci obezbijede uslove za kontinuiranu edukaciju kontakt osoba na teme koje se tiču standarda u postupanjima u predmetima napada na novinare i imovinu medija. ,,Kontakt osobe su dužne da pohađaju najmanje jednu obuku u ovoj oblasti, a koju mogu i sami predložiti“, kažu iz ovog tužilaštva.
U crnogorskim sudovima, potvrdili su iz Vrhovnog suda (VS), ne postoje koordinatori čija bi uloga bila da ubrzaju predmete povodom napada na novinare.
,,Organizacija poslova u sudovima utvrđena je Zakonom o sudovima i Sudskim poslovnikom, a uloga koordinatora nije predviđena ovim propisima. Međutim, imajući u vidu da Vrhovni sud Crne Gore u okviru evropskih integracija aktivno učestvuje u Radnoj grupi za Pregovaračko poglavlje 23 - Pravosuđe i temeljna prava, koordinator za sve mjere iz nadležnosti sudova redovno prikuplja podatke o predmetima povodom napada na novinare i/ili imovinu medija u krivičnim i prekršajnim postupcima, koji se koriste za potrebe zajedničke evidencije sudova, Državnog tužilaštva i Uprave policije“, navode iz VS-a.
Tako, pojašnjavaju, predsjednici sudova evidentiraju predmete ove vrste i izvještavaju o ukupnom broju predmeta u radu, dinamici rješavanja predmeta i načinu rješavanja predmeta i o tome informišu redovno Vrhovni sud.
Specijalizovane jedinice postoje u Francuskoj, Švedskoj, Holandiji...
Specijalizovane jedinice, pokazalo je istraživanje DPNCG-a, postoje i dobro funkcionišu u nekim državama, kao što su Švedska, Francuska, Estonija, Holandija, Meksiko, Kolumbija,…, a neki slični modeli postoje i u državama u okruženju, recimo na Kosovu. Ovi modeli mogli bi pružiti korisne smjernice za Crnu Goru u borbi protiv nasilja nad novinarima i zaštiti slobode medija.
Recimo, u Meksiku je 2006. formirana specijalna jedinica pod nazivom Fiscalía Especial para la Atención de Delitos cometidos contra la Libertad de Expresión (FEADLE), koja je dio Federalnog tužilaštva. Ova jedinica ima zadatak da istražuje i procesuira slučajeve napada na novinare, uključujući fizičke napade, ubistva i prisilu.
U Kolumbiji je osnovana Nacionalna jedinica za zaštitu (Unidad Nacional de Protección - UNP), koja pruža fizičku zaštitu novinarima i novinarkama koji dobijaju prijetnje. Ova jedinica koordinira sa policijom i drugim agencijama kako bi osigurala bezbjednost novinara. Ovaj model je posebno zanimljiv jer se ne fokusira samo na istrage, već i na preventivne mjere, čime se smanjuje rizik od napada.
I Francuska ima specijalizovane jedinice koje se bave zaštitom novinara, naročito u kontekstu velikih protesta ili kada su novinari izloženi riziku zbog svog rada. Ove jedinice su obučene za brzo reagovanje u situacijama kada su novinari ugroženi.
Švedska je čak formirala Nacionalni savjet za sprečavanje zločina protiv novinara, koji okuplja predstavnike policije, tužilaštva, sudstva i novinarskih organizacija. Cilj ove institucije je da upravlja naporima u borbi protiv nasilja nad novinarima i osigura efikasnu reakciju na prijetnje.
Policija na Kosovu, gdje, recimo, ne postoje specijalne jedinice unutar tužilaštva ili sudova koje su isključivo fokusirane na slučajeve napada na novinare, ipak ima posebne odjele unutar jedinica za borbu protiv organizovanog kriminala i terorizma koji se, između ostalog, bave i prijetnjama i napadima na novinare. Ove jedinice iako se ne bave isključivo i samo napadima na novinare, ipak im pružaju određenu zaštitu i reaguju na prijetnje usmjerene prema njima.
Nikolić objašnjava da bi, ukoliko bi postojale specijalizovane institucionalne jedinice, to pomoglo Komisiji, jer bi podatke i dokumenta na osnovu kojih radi svoje izvještaje imala na jednom mjestu. ,,Svakako bi bilo lakše i Komisiji i novinarima da znaju tačno kome, kojem službeniku, jedinici, tačno da se obrate u slučaju prijetnji i napada“, navodi Nikolić.
Jasno je to i vlastima. Samo one nemaju volje i spremnosti da djeluju. To se najbolje ogleda u legatima slučajeva Valdez i Kucijak.
Pomogli bi on line prijave napada, kao i kampanja: Ilustracija
Havijer Valdez, poznati meksički novinar koji je istraživao narko kartele, brutalno je ubijen 2017. godine u Kulijakanu, Sinaloi. Vodio je malu redakciju, nedjeljnik koji se fokusiraona vijesti i analize o trgovini drogom.
FEADLE je brzo pokrenula opsežnu istragu. Zahvaljujući kombinaciji pritiska javnosti i efikasnog rada FEADLE-a, nekoliko članova narkokartela koji su bili umiješani u ubistvo Valdeza su identifikovani i uhapšeni, a procesuiran je i glavni organizator ubistva, što je rijetkost u Meksiku, gdje mnogi slučajevi ubistava novinara ostaju neriješeni.
Valdez je ubijen jer je istraživao aktivnosti Sinaloa kartela, jedne od najmoćnijih transnacionalnih narko-mreža na svijetu, koji je u Kulijakanu vodio unutrašnju borbu za vlast.
Godinu kasnije, u februaru 2018. ubijeni su slovački istraživački novinar Jan Kucijak i njegova vjerenica Martina Kusnirova, zato jer je Kucijak istraživao korupciju u slovačkoj vladi i povezanost političara i italijanskih mafijaša. On je inače prvi novinar ubijen u Slovačkoj od kada je ta zemlja stekla nezavisnost – 1993. godine. Ubistva su izazvala šok širom zemlje, masovne proteste i političku krizu, koja se završila ostavkom tadašnjeg premijera Slovačke Roberta Fica i čitavog njegovog kabineta.
Specijalna jedinica za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u okviru slovačke policije i tužilaštva odmah je pokrenula istragu. Uz međunarodnu saradnju, nekoliko osoba koje su učestvovale u ubistvu otkriveno je i osuđeno, uključujući i nalogodavca ubistva.
Ovi primjeri pokazuju kako specijalizovane jedinice unutar policije, tužilaštva i sudova mogu brzo riješiti napade na novinare. Kada te volje nema – onda dobijamo zločine bez krivca i činjenicu da ni sami novinari ne znaju ko su osobe kojima bi se mogli obratiti, a većina njih čak i da oni postoje.
Zato, bi prvi korak trebala biti kampanja UP, objava imena i kontakata policijskih inspektora kojima bi se novinari mogli i trebalo obratiti. Možda bi to ojačalo poljuljano povjerenje u volju da se istraže zločini nad novinarima i iskoristi mogućnost on line dostavljanja informacija u vezi sa tim, preko sajta Komisije za istrage praćenja sličajeva napada na novinare.
Autorka: Andrea PERIŠIĆ, Urednica: Vesna Rajković Nenadić
Objavljeno: 2.oktobra 2024.godine
Tekst je dio projekta „Efektivna prevencija i zaštita novinara u Crnoj Gori“ koji sprovode Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG), Udruženje za odgovorni i održivi razvoj (UZOR) i Hanns Seidel fondacija uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije, Ministarstva javne uprave i partnera.
