Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Bijelom Polju neće pokrenuti krivični postupak zbog zastrašivanja i onemogućavanja novinarke Alise Hajdarpaišić da radi svoj posao 14. aprila ove godine, kada je snimala pretres porodične kuće bivšeg visokopozicioniranog zvaničnika bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića.
Državna tužiteljka Jelena Vučetić odbacila je 24.jula krivičnu prijavu policije protiv Vladana Kovačevića, Sakiba Čindraka, Radović Mikice i Aleksandra Žurića iz Bijelog Polja, zbog krivičnog djela prinuda, navodeći da novinarka nije bila fizički napadnuta. Pokrenut je jedino prekršajni postupak protiv Čindraka, koji se na snimku dopisnice TV Vijesti iz Bijelog Polja vidi kako joj ne dozvoljava da snima dešavanja ispred kuće Lazovića u bjelopoljskom mjestu Orahovac.
https://dpncg.com/aktuelnosti/saopstenja/602-tuzilastvo-u-bijelom-polju-nije-maklo-od-pocetka
Novinarka je, preko pravnog zastupnika advokata Veselina Radulovića, uložila pritužbu Višem tužilaštvu u Bijelom Polju na odluku niže tužilačke instance, u kojoj se između ostalog navodi da je njegova odluka može biti podsticajna za one koji prijete i sprječavaju novinare da rade posao. „...Jer osumnjičeni ili neko drugo lice mogu fizički ometati novinara ili drugo lice koje obavlja poslova od javnog značaja i to na način kojim se ugrožava bezbjednost, a da za to ne odgovaraju samo ako ne upućuju direktne verbalne prijetnje“.
Iako se ne može reći da smo iznenađeni, posebno odlukama tužilaca u Bijelom Polju (slučaj novinara Seada Sadikovića), zaprepašćeni smo olakim stavom tužiteljke Vučetić koja nije povjerovala novinarki da je bila zastrašena, vrijeđana i onemogućena da radi. Nasuprot tome, povjerovala je onima koji su je zastrašivali i u izjavama Tužilaštvu tvrdili da su maltene oni žrtve i da bi trebalo da goni novinarku.
Deklarativne tvrdnje Državnog tužilaštva da će napadači na novinare biti kažnjavani i ovaj put su ostale samo na nivou „prigodnih“ poruka Briselu i javnosti, zbog obaveza iz pregovaračkih poglavlja sa EU 23 i 24.
Advokat Radulović je u pritužbi Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju tražio preispitivanje rješenja Osnovnog tužilaštva o odbačaju prijave, navodeći da odluka sadrži paušalne navode u ciju oslobađanja prijavljenih od krivičnog progona.
ODT, navodi advokat u pritužbi, neosnovano i nerazumljivo zaključuje da u konkretnom slučaju u radnjama prijavljenih nema elemenata prijavljenog krivičnog djela, niti drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti.
„...Iz iskaza oštećene proizilazi da su prijavljeni ..ometali oštećenu u obavljanju poslova novinarke i to na način kojim su ugrozili njenu bezbjednost, zbog čega se ona konstantno osjećaja ugroženom, a o čemu su tužilaštvu dostavljeni i dokazi koji se ne ocjenjuju u pobijanom rješenju. Prijavljeni Sakib Čindrak joj je govorio da ne može da snima događaj o kome su svi mediji izvještavali i tog, ali i narednih dana i mjeseci, da bi u jednom trenutku gurnuo oštećenu. Nakon niza najprizemnjijih uvreda na račun oštećene od strane više lica, prijavljeni Vladan Kovačević je došao do vozila u kome se nalazila oštećena i fizički je spriječio da zatvori vrata na vozilu, a prijavljeni Kovačević je konstantno stvarao atmosferu straha i ambijent u kome se oštećena osjećala ugroženo, te fizički je ometao da obavlja poslove novinarke,“navodi se u pritužbi.
Tužiteljka Jelena Vučetić je saslušala one na koje je novinarka ukazala da su je ometali i vrijeđali, ali i druge svjedoke koji su u rođačkim i kumovskim odnosima sa porodicom Lazović, a koji su bili prisutni ispred njihove porodične kuće 14. aprila. Advokat skreće pažnju na to, problemetizujući što se prihvata svaki navod osumnjičenih i istovremeno ignorišu navodi oštećene i dokazi koje je dostavila i na koje je ukazala.
„Veći dio rješenja sastoji se u citiranju navoda osumnjičenih koji su negirali izvršenje krivičnog djela i drugih saslušanih lica koji su u rođačkim i kumovskim odnosima sa porodicom Lazović. Međutim, u rješenju se zanemaruje činjenica da je ošećena ukazala da su kritičnom prilikom u jednom vremenu u blizini bili pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja koji su vršili službenu radnju pretresa, pa je nerazumljivo zašto tužilaštvo nije ni pokušalo da od tih lica prikupi potrebna obavještenja“, podsjeća advokat.
U izjavama Kovačevića, Čindraka i Radovića i još nekih svjedoka – prijatelja porodice Lazović, koje Tužilaštvo citira u rješenju o odbačaju prijave, provijevaju iste tvrdnje: da je novinarka na lice mjesta došla vozeći iznajmljeni auto velikom brzinom i time napravila ozbiljan prekršaj, da nisu znali ko je ona, da se ponašala neprofesionalno a da su oni bili veoma kulturni jer je - dama. Iako je novinarka u izjavi navela da su je vrijeđali na rodnoj osnovi, i da je bila prestrašena uslijed hajke grupe na nju, oni su tvrdili da je gotovo bilo obrnuto. Tvrdili su da nisu znali ko je ona i čak objašnjavali kako bi trebalo novinar da se predstavi.
Ispričali su tužiteljki da nije imala prsluk sa oznakom PRESS, da nije imala akreditaciju, da nije smijela da snima. Jedan je čak objasnio da je ekspret za novinarska pravila, tvrdeći da je netačna izjava novinarke da je na poleđini telefona imala pres legitimaciju:
„(Novinarska) akreditacija nije ni mogla da stane ispod maske (telefona) jer se tačno po Zakonu i standardima zna koje su dimenzije novinarske akreditacije. Istakao je da zna da se novinarske akreditacije mogu nositi jedino oko vrata ili štipaljkom zakačene na lijevoj strani,a moraju biti i plasitficirane, te da je akreditacija jedino mogla da bude na pozadini tableta, a ne telefona, kao i da je on u porodici imao vrsnog novinara tako da zna kako novinar treba da izgleda, kako da se ponaša prilikom obavljanja zadatka...“, piše u Rješenju ODT.
Međutim, svi su znali boju telefona koji je ona nosila, tvrdili su da nije bila uznemirena i da joj ustvari policija nije dozvoljavala da ih snima.
„...Rješenje je nezakonito i nerazumljivo jer se u njemu ne ocjenjuje potpuno i pravilno sadržaj CD-a sa snimcima koje je oštećena napravila i iz kojih se jasno utvrđuje da je ona fizički ometana da obavlja posao i to na način koji je predstavljao prijetnju da će se napasti na njen život i tijelo.
Posebno je neosnovano i neprihvatljivo obrazloženje pobijanog rješenja koje se u cjelosti svodi na citiranje navoda prijavljenih i lica koja su kumovi i rođaci porodice Lazović, iz čega se proizvoljno zaključuje da oštećenoj niko nije uputio bilo kakvu prijetnju. Ovakvi navodi su neprihvatljivi i mogu djelovati podsticajno na izvršenje krivičnog djela koje je osumnjičenima stavljeno na teret, jer osumnjičeni ili neko drugo lice mogu fizički ometati novinara ili drugo lice koje obavlja poslova od javnog značaja i to na način kojim se ugrožava bezbjednost, a da za to ne odgovaraju samo ako ne upućuju direktne verbalne prijetnje. Prijetnja za nečiji život ili tijelo može se izvršiti i neverbalnim putem, odnosno radnjama kojima se ugrožava sigurnost. Od krivičnopravnog značaja je to koliko je prijetnja ozbiljna, a ne da li je izvršena isključivo verbalno.
Dakle, u pobijanom rješenju nema ocjene bitnih navoda prijave i oštećene, niti dokaza koje je oštećena dostavila, a posebno ocjene o postojanju težeg oblika krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti iz člana 168. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, pa proizilazi da Osnovno tužilaštvo proizvoljno i suprotno dokazima, osumnjičene pokušava osloboditi krivičnopravnog progona,“ naveo je advokat Radulović u pritužbi.
Za tužilaštvo, kako se vidi iz Rješenja, nije bilo od značaja što je Hajdarpašić rekla da je bila autom zagrađena da ne može da izađe, što je bila potresena i plakala u automobilu nakon incidenta, kao ni izvještaj psihijatra koji je konstatovao njenu iznemirenost i strah koji je pretrpjela. Oni nisu saslušali ni pripadnike Interventne jedinice policije - koji su je vratili sa lica mjesta, jer uslijed straha i stresa nije bila u stanju da vozi aputomobil.
Tužiteljka Jelena Vučetić je utvrdila da nema elemenata krivilnog djela jer novinarku niko nije tukao, bez obzira što je iz događaja jasno da je više osoba verbalno atakovalo na nju, vrijeđalo je, mahalo rukama ka njoj, preprečilo joj izlaz automobilom, pravdajući to tvrdnjama da ne može da snima na privatnom imanju.
Iako je većina u izjavama tvrdila da Hajdarpašić nije bila uznemirena, već da je bila verbalno agresivna a oni veoma kulturni, bivši predsjednik opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić potvrdio je da je znao ko je ona, navodeći da su ranije korektno sarađivali. Rekao je tužiteljki da je tog dana bila vidno uznemirena. Novinarka je u izjavi policiji prethodnoo rekla da je Žurić pokušavao da smiri situciju tog 14.aprila u Orahovici.
Podsjetimo, Savjet za građansku kontrolu rada policije ranije je utvrdio da javnost, a to znači i građani, mogu da snimaju policijske akcije. Takođe, pretresanje porodične kuće Zorana Lazovića koji je godinama bio u vrhu Agencije za nacionalnu bezbjednost i Uprave policije, događaj je od javnog značaja jer Specijalno državno tužilaštvo sumnja da je zloupotrebio službenu dužnost.
Okupljanje kumova, rođaka i prijatelja u znak podrške Lazovićevoj porodici i njemu ( „porodica Lazović je ugledna“), takođe je od javnog interesa. Posebno, jer je prije Zorana Lazovića uhapšen i njegov sin, pod sumnjom da je bio dio organizovanog kriminalnog klana optuženog za najteža krivična djela.
Obojica su bivši javni funckioneri, pripadnici bezbjednosnog sektora, čiji je posao bio da rade na uspostavljanju vladavine prava a za to su ih plaćali građani. Podsječamo, izvještavanje o korupciji i deformacijama u dijelovima vlasti, obaveza je novinara.
Zbog svega ovog, pozivamo Više tužilaštvo u Bijelom Polju da još jednom razmotri događaj od 14.aprila, rukovodeći se standardima Savjeta Evrope i Evropskog suda za ljudska prava i slobode, značaja uloge medija u demokratskoj kontroli vlasti, važnost da novinari slobodno i bez prijetnji rade posao od javnog značaja.
DPNCG pruža pravnu podršku koleginici, koja je omogućena zahvaljujući finansijskoj podršci Evropske Unije, posredstvom EU Delegacije u Pogorici, a uz partnerstvo DPNCG sa NVO UZOR i njemačkom fondacijom Hans Sejdel.
Objavljeno: 22.08.2024.godine
