Kada se širom zemlje desi nešto, daleko od Glavnog grada gdje je smještena većina medija, ključno je što prije doći do prave informacije, fotografije ili snimka. To ne bi bilo moguće bez dopisnika sa lica mjesta, u pola dana ili noći. Međutim nerijetko su prvi i na spisku za otpuštanje zbog sve veće krize u medijskom sektoru. Sagovornici kažu da njihov položaj nije moguće poboljšati zakonskim već kroz konkretne korake na terenu, ali i boljim radom institucija u slučaju bilo kakvog ometanja ili napada.
Uz sve ljepote novinarskog posla, dopisnici u Crnoj Gori godinama unazad bili su suočavani i sa ružnom stranom posla. Bombaški napadi, prebijanje, zastrašivanje, višegodišnje medijsko blaćenje. Jedna od onih koja je osjetila da je novinarski često kao i rudarski hljeb sa sedam kora je i dopisnica Vijesti iz Kolašina Dragana Šćepanović:
''Ono što jeste zajedničko za sve dopisnike, što su, kako su fizički daleko od redakcija, uskraćeni za tu neku podršku kolega, znači kad se vratimo s terena gdje smo doživeli neprijatnost, gdje nam je prijećeno, gdje su nas vrijeđali, mnogo znači kada bi došli u okruženje koje razumije izazove našeg posla. Mi dolazimo sa svim tim kućama, svojim porodicama.''
https://www.vijesti.me/amp/776660/prvi-na-licu-mjesta-ali-i-na-meti-okoline
Šćepanović je dugo trpjela teško medijsko blaćenje preko portala "Aktuelno" biznismena Zorana Bećirovića zbog svog rada. Kako izgleda pisati o koruptivnim poslovima, malverzacijama, lošem gazdovanju opštinskim preduzećima objašnjava kroz svoje iskustvo u gradu od šest i po hiljada stanovnika:
''Trenutno ne bih mogla da se sjetim desetoro ljudi kako javnih funkcionera, tako i drugih ljudi s kojima nisam u nekoj vrsti korelacije rođačke, kumovske, u krajnjem slučaju prijatelji su mojih prijatelja, tako da je to svakodnevna prijetnja od autocenzure. A kad se oslobodite autocenzure, onda svakodnevni strah, nekakva nelagodnost u stvari i strah od reakcije. Ja ljude o kojima pišem, to jest o čijem radu pišem svakodnevno na ulici, sretnem bar dva, tri puta.''
Svakodnevno smo izloženi prijetnjom od autocenzure:Dragana Šćepanović, Foto: Lion Hodžić
Ministarstvo kulture i medija, na čijem je čelu Tamara Vujović, nije nam odgovorilo da li je strateškim medijskim dokumentima predviđena neka aktivnost kojom bi se unaprijedio ranjivi položaj dopisnika. Profesorica medijskog prava na Univerzitetu Crne Gore, Aneta Spaić, kazala nam je da po Zakonu o medijima sve što važi za novinare u matičnim redakcijama važi i za svakog dopisnika, odnosno da se njima garantuju ista prava. Sa njom je saglasan i dugogodišnji urednik u crnogorskim medijima i donedavni direktor Direktorata za medije Neđeljko Rudović:
'' Medijska zajednica, medijske asocijacije, Sindikat medija, udruženja novinara, nevladine organizacije i naravno prije svega i iznad svega institucije su te koje svojim ponašanjem na dnevnom nivou omogućavaju dopisnicima da rade svoj posao slobodno. To je ključno.''
Novinari moraju biti na lisu mjesta: Rudović, Foto: Lion Hodžić
A, iskustva dopisnika govore da su im, osim pravne podrške, potrebni bolji uslovi za rad: ''Većina dopisnika radi iz svojih kuća. To je jedna, iz svojih dnevnih soba, trpezarija, šta već nađu, to je baš jedna velika otežavajuća okolnost onako psihički, a i što se tiče tehničkih problem,"kaže Šćepanović.
Kada se smanjuju troškovi poslovanja, često su dopisnici prvi na meti. Međutim, bez njih, saglasan je Rudović, nema pravog novinarstva. U tome je i njihova prednost:
''Nemoguće je da imate i da držite svoju publiku ukoliko niste na licu mjesta. Ako krenemo svi da izvještavamo na osnovu Facebook statusa, x naloga i objava koje neko ko je na javnoj poziciji da, onda to nije pravo novinarstvo. Jasno je da su dopisnici zlata vrijedni. Svi novinari su zlata vredni, a dopisnike je nužno sačuvati.''
Bez novinara nema medija, a oni bez dopisnika često budu uskraćeni za pravovremene informacije, koje će se, u eri tehnologije i polu-istine zlatom plaćati.
Autor: Danilo Ajković
Urednica: Vesna Rajković Nenadić
Objavljeno: 28.9.2025. godine
